Back Laughing Stock German Laughing Stock English Laughing Stock Spanish Laughing Stock Finnish Laughing Stock French Laughing Stock Galician Laughing Stock HE Laughing Stock Italian ラフィング・ストック Japanese Laughing Stock Korean
| Laughing Stock | ||||
|---|---|---|---|---|
 | ||||
| Talk Talk (studijski album) | ||||
| Žanr | post-rock,[1][2] art rock[3] | |||
| Objavljen | 16. rujna 1991.[4] | |||
| Snimanje | rujan 1990. – travanj 1991. | |||
| Studio | Wessex Sound (London, Ujedinjeno Kraljevstvo | |||
| Trajanje | 43:29 | |||
| Izdavač | Verve, Polydor | |||
| Producent(i) | Tim Friese-Greene | |||
| Kronologija albuma – Talk Talk | ||||
| ||||
Laughing Stock peti je i posljednji studijski album britanskog sastava Talk Talk. Objavljen je 16. rujna 1991. Nakon objave prijašnjeg albuma Spirit of Eden (1988.) basist Paul Webb napustio je skupinu, zbog čega se Talk Talk sveo na duo koji su činili pjevač i multiinstrumentalist Mark Hollis te bubnjar Lee Harris. Grupa je ogorčeno napustila EMI i potpisala je ugovor s Polydor Recordsom, a uradak je objavila njegova diskografska kuća Verve Records, uglavnom posvećena jazzu. Laughing Stock sniman je u Wessex Sound Studiosu u Londonu od rujna 1990. do travnja 1991., a u radu su sudjelovali producent Tim Friese-Greene i inženjer zvuka Phill Brown.
Poput prethodnog albuma uradak sadrži improvizirane instrumentalne dionice koje izvodi velik broj glazbenika. Rad na albumu bio je zahtjevan zbog Hollisova perfekcionizma i želje za stvaranjem prikladne atmosfere za snimanje. Brown je izjavio da su Laughing Stock i Spirit of Eden „snimljeni potpuno slučajno i nakon sati i sati isprobavanja svega što se moglo nasnimiti”.[5] Grupa se razišla nakon njegove objave.
Dobio je znatne pohvale kritičara i često se navodi kao glazbena prekretnica koja je utjecala na tada nov žanr post-rocka. Pitchfork mu je u retrospektivnoj recenziji dao deset bodova od njih deset, prozvao ga je 11. najboljim albumom devedesetih i dodao da „stvara svoj prostor i postaje nešto više od zbroja svojih dijelova”.[6] Godine 2007. na popisu Stylus Magazinea proglašen je najboljim albumom post-rocka.[7]
- ↑ Terich, Jeff. 12. kolovoza 2008. Talk Talk: Laughing Stock. Treble. Pristupljeno 6. travnja 2015.
- ↑ Paste Staff. 3. lipnja 2024. The 300 Greatest Albums of All Time. Paste. Pristupljeno 3. lipnja 2024..
...the complex, pastoral post-rock of final two albums Spirit of Eden and Laughing Stock.
- ↑ Radiohead – OK Computer. 15 (9). Spin. Rujan 1999. str. 123
- ↑ Sutherland, Steve. 7. rujna 1991. Silencing the Scams. Melody Maker
- ↑ Brown, Phill. 12. studenoga 1998. The Colour of EQing. Tape Op. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. lipnja 2013. Pristupljeno 6. kolovoza 2015.
- ↑ Top 100 Albums of the 1990s; 20–11. Pitchfork. 17. studenoga 2003. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2015. Pristupljeno 6. travnja 2015.
- ↑ Southall, Nick. 27. travnja 2007. Top Ten Postrock Albums. Stylus Magazine. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. listopada 2008. Pristupljeno 24. siječnja 2019.