Lem

Pb60Sn40 lem (60% olovo i 40% kositar) za meko lemljenje.
Postupak mekog lemljenja.
Električno lemljenje s ubačenom jezgrom od smole (talilo), vidljivo kao tamna mrlja na odsječenom kraju žice za lemljenje.
Razne vrste lemova za meko lemljenje.
Postupak tvrdog lemljenja.
Tvrdo lemljenje bakrenih cijevi.

Lem je metalno vezno sredstvo koje se koristi kod lemljenja (mekog ili tvrdog), kojemu je talište barem 50 °C niže od tališta lemljenoga materijala. Spoj se ostvaruje nanošenjem (kvašenjem) rastaljenoga lema na površinu spajanih dijelova, difuzijom lema u površinske slojeve te kristalizacijom lema i mehaničkim sidrenjem. Kvašenje je to bolje što je temperatura lemljenja viša, a površine pritom očišćene od oksidnih i drugih prevlaka, nečistoća i slično. Te se površine, zbog toga, prije lemljenja čiste mehanički i kemijski, a tijekom lemljenja s pomoću talila, sredstva koje otapa površinske nečistoće i omogućuje dobro kvašenje i širenje lema. Prema radnoj temperaturi lemljenje može biti meko ili tvrdo.[1] Meko lemljenje izvodi se uz pomoć lemova s talištem nižim od 450 °C, najčešće slitina koje sadrže kositar, a kao talila se primjenjuju anorganski i organski halogenidi. Lemovi za tvrdo lemljenje imaju talište više od 450 °C; obično su to srebrni, nikleni, bakreni i aluminijski lemovi. Takvim se lemljenjem postiže veća čvrstoća i tvrdoća spoja.

  1. lemljenje. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2018.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne