Leonhard Euler | |
Rođenje | 15. travnja 1707. Basel, Švicarska |
---|---|
Smrt | 18. rujna 1783. Sankt-Peterburg, Rusija |
Državljanstvo | Švicarac |
Polje | matematika, fizika i dr. |
Institucija | Pruska akademija u Berlinu, Akademija znanosti u Sankt Peterburgu |
Alma mater | Šveučilište u Baselu |
Poznat po | Eulerov broj Eulerova formula Eulerov identitet |
Portal o životopisima |
Leonhard Euler (Basel, 15. travnja 1707. - Petrograd, 18. rujna 1783.), bio je švicarski matematičar, fizičar, astronom, zemljopisac i logičar.[1][2] Zbog širokog polja djelovanja smatra se polihistorom.
Svoju znanstvenu djelatnost razvio je u Berlinu i Petrogradu, gdje je držao katedru fizike i matematike. Njegova aktivnost nije stala ni kada je oslijepio, jer je tada diktirao svoje radove. Napisao je oko 900 radova. Razvio je teoriju redova, uveo tzv. Eulerove integrale'', riješio mnoge diferencijalne jednadžbe, a u diferencijalnoj geometriji dao je prvu formulu zakrivljenosti ploha (Eulerov poučak). Posebno su važna dva njegova istraživanja u hidrodinamici, gdje je razvio teoriju turbina. Proučavao je širenje zvuka i svjetlosti.[3]
Eulerov odbor Švicarske akademije znanosti osnovan 1907., dobio je u zadatak objaviti cjelokupno Eulerovo djelo. U 100 narednih godina objavljena su 84 sveska enciklopedijskog formata. Euler je najproduktivniji matematičar u povijesti. Nakon njegove smrti, Sanktpetersburška je akademija još punih 50 godina tiskala njegove neobjavljene radove. Osim matematike, među njima su bili i radovi s područja zemljopisa (osobito kartografije), logike (osmislio je grafički prikaz odnosa pojmova, subjekta i predikata te relacija između premisa i zaključka), teorije glazbe i dr.
Zbog svojega ogromnog i širokog utjecaja na razvoj matematičke znanosti, matematičari su mu podarili titulu kralja matematičara.