Lesja Ukrajinka

Lesja Ukrajinka (ukr. Леся Українка) je pseudonim za jednu od najpoznatijih ukrajinskih spisateljica i društveno-političkih aktivistica Larisu Petrivnu Kosač-Kvitku (ukr. Лариса Петрівна Косач-Квітка – Larysa Petrivna Kosač-Kvitka); (Novograd-Volinjskij, 13. veljača 1871. – Surami, 1. kolovoza 1913.). Lesja je rođena u današnjoj Žitomirskoj oblasti koja je tada bila sastavni dio Ruskog carstva, ali je od malih nogu odgojena u ukrajinskom spisateljskom duhu s obzirom na to da je bila drugo dijete ugledne ukrajinske spisateljice Olge Drahomanov-Kosač (književni pseudonim Olga Pčilka).

Unatoč tome što Lesja s očeve strane nije imala isključivo ukrajinske korijene, njezina majka je imala vrlo veliki utjecaj na njezin književni razvoj proukrajinske orijentacije, a u privatnom domu govorio se i koristio isključivo ukrajinski jezik. Lesja je zahvaljujući majci imala privatne poduke iz ukrajinskog jezika i nastojala je izbjeći obvezne osnovne škole u kojima se podučavao isključivo ruski jezik. Lesja je do svoje četvrte godine naučila čitati, a zajedno sa svojim bratom Mihajlom u narednom periodu je naučila jezične osnove 9 svjetskih jezika.

Lesja Ukrajinka je sa svega 8 godina napisala svoju prvu pjesmu «Nada», koja je nastala povodom uhićenja i progonstva njezine tete Olene koja je bila dio pokreta protiv autokratskog ruskog carskog režima. Godine 1879. cijela obitelj se preselila iz središnje u zapadnu Ukrajinu, gradić Luck, a iste godine njezin otac Petro započeo je gradnju kuće u manjem seoskom mjestu Kolodjažne. Majčin brat Mihajlo Drahomanov, ugledni ukrajinski znanstvenik, povjesničar i filozof, također je imao veliki utjecaj u daljenjem razvoju mlade Lesje.

Lesja je tijekom svog života surađivala s uglednim ukrajinskim glezbenim skladateljem Mikolom Lisenkom i piscem Mihajlom Starickim te je postala jedna od najutjecajnijih ukrajinskih ženskih društveno-političkih aktivista.