Lucifer

Lucifer (lat. lucem ferre, svjetlonoša) je, u Bibliji, prema proroku Izaiji, sin Zore (zvijezde Danice) koji je srušen u podzemlje.^[1] Ranokršćanski pisci dovode ga u vezu s novozavjetnim Sotonom, palim anđelom, kojeg je, nakon što se pobunio protiv Boga, pobijedio arkanđeo Mihael i bacio ga u pakao.^[2] Međutim, to poistovjećenje Lucifera sa Sotonom je kasnijeg postanja od Biblije.^[3]

Lucifer se ne spominje u Novom zavjetu, jer je u njemu Isus Krist označen imenom "svjetlonoše".^[4][5] U nešto kasnijim legendama Lucifera se povezuje s Ezekijelom i naziva ga se jednim od najveličanstvenijih palih anđela. Legende nadalje pripovjedaju da je Lucifer bio veoma uznemiren kada je Bog stvorio Luciferova brata, Jesuala, Sina. Zbog toga se iz njegove glave porodio Grijeh. S njom je Lucifer porodio Smrt i zbog toga je protjeran s neba.^[5][6] Predaja kaže da je Luciferu, dok je padao, s čela ispao krupni smaragd, što je, prema ezoteričnoj tradiciji, označilo zatvaranje čeonih čakri kod ljudi.^[7]

Lucifer je, prema djelu Collina de Plancyja Dictionnaire Infernal (1863.) vladar Istoka, a neki demonolozi smatraju ga kraljem pakla i nadređenim Sotoni.^[8]

1. ↑ Lucifer - Hrvatska enciklopedija
2. ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 249.
3. ↑ Black, Jonathan, Tajna povijest svijeta, str. 67.
4. ↑ Knight, Thomas H., Demoni, str. 92.
5. ↑ ^{a b} Lucifer - deliriumsrealm.com
6. ↑ Knight, Thomas H., Demoni, str. 92.-93.
7. ↑ Black, Jonathan, Tajna povijest svijeta, str. 70.
8. ↑ Knight, Thomas H., Demoni str. 93.