Ludwig Prandtl

Ludwig Prandtl
Rođenje	4. veljače 1875. Freising, Bavarska, Njemačka
Smrt	15. kolovoza 1953. Göttingen, Donja Saska, Njemačka
Državljanstvo	Nijemac
Polje	Fizika
Institucija	Sveučilište u Göttingenu Tehnička škola u Hannoveru Institut Max Planck
Alma mater	Tehničko sveučilište u Münchenu RWTH Sveučilište u Aachenu
Poznat po	Pitotova cijev Granični sloj Prandtlov broj Prandtlov sloj
Portal o životopisima

Ludwig Prandtl (Freising, 4. veljače 1875. – Göttingen, 15. kolovoza 1953.), njemački fizičar. Od 1901. profesor mehanike u Hannoveru, a od 1904. u Göttingenu. Od 1925. bio je direktor Instituta cara Vilima za dinamiku fluida (od 1948. Institut Max Planck za dinamiku fluida). Njegovo otkriće (1904.) graničnoga sloja koji se nalazi uz površinu tijela koje se giba kroz zrak ili vodu dovelo je do razvoja prvih aerodinamičkih (i hidrodinamičkih) teorija krila i letenja uopće.

Po njem je nazvan prizemni sloj Zemljine atmosfere, najviše 100 kilometara (Prandtlov sloj), u kojem brzina vjetra gotovo pravilno raste s visinom po logaritamskom, odnosno eksponencijalnom odnosu; Prandtlov faktor međudjelovanja među krilima zrakoplova dvokrilaca; Prandtlov odnos: ${\displaystyle v_{1}\cdot v_{2}=c_{kr}^{2}}$, brzina strujanja v₁ (tijela koje se giba) i v₂ (fluida), uz graničnu kritičnu brzinu c_kr; Prandtlova polara, polara induciranog otpora tijela koje se giba kroz fluid izazvana uzgonom koji je posljedica oblika površine tijela u gibanju, i tako dalje. Postavio je jednadžbe za laminarni granični sloj ravninskoga stacionarnog strujanja (Prandtlove jednadžbe). Usavršio je i Pitotovu cijev (danas se naziva i Prandtl-Pitotova cijev), koja služi za precizno mjerenje brzina i većih od brzine zvuka.^[1]

1. ↑ Prandtl, Ludwig, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.