Luigi Fagioli | |
---|---|
Državljanstvo | talijansko |
Karijera u Formuli 1 | |
Aktivne godine | 1950.-1951. |
Momčad(i) | Alfa Romeo |
Utrke | 7 |
Prvenstva | 0 |
Pobjede | 1 |
Podiji | 6 |
Prvo startno mjesto | 0 |
Bodovi u karijeri | 28 (32) |
Najbrži krugovi | 0 |
Prva utrka | Velika nagrada Velike Britanije 1950. |
Prva pobjeda | Velika nagrada Francuske 1951. |
Posljednja pobjeda | Velika nagrada Francuske 1951. |
Posljednja utrka | Velika nagrada Francuske 1951. |
Luigi Cristiano Fagioli (Osimo, Ancona, Italija, 9. lipnja 1898. – Monte Carlo, 20. lipnja 1952.) bio je talijanski vozač automobilističkih utrka.
Fagioli je s utrkivanjem počeo 1926. Od 1931. do 1937. natjecao se u Europskom prvenstvu, a 1935. bio je viceprvak s pet bodova zaostatka za Nijemcem Rudolfom Caracciolom. U Formuli 1 natjecao se 1950. i 1951. U prvoj sezonu ostvario je pet podija u šest utrka, ali nije uspjeo pobijediti. Jedinu pobjedu ostvario je na VN Francuske na Reims-Geuexu 1951., kada je dijelio svoj bolid s Juanom Manuelom Fangiom. Bila je to ujedno i jedina utrka koju je odvozio te sezone. Fagioli je s 53 godine najstariji vozač koji je ikada pobijedio u Formuli 1.
Za 1952., Fagioli je potpisao ugovor s Lancijom. za natjecanje u kategoriji sports cars. Na treningu u Monaku doživio je nesreću. Iako je izgledalo kao manja nesreća, Fagioliove unutarnje ozljede bile su teške, te je preminuo u bolnici 18 dana kasnije.
Fagioli je od 7 utrka u Formuli 1, njih 6 završio na podiju. S postotkom od 85.71%, drugi je talijanski vozač po broju završenih utrka na podijima, iza Dorina Serafinija.