Marsova je atmosfera rijetka u usporedbi sa Zemljinom. Tlak u području srednje površinske razine iznosi 7 mbar (oko 150 je manji nego na Zemlji na razini mora). No, u razno doba godine i na raznim mjestima mjeri se od 1 do 10 mbar. Marsova atmosfera se sastoji uglavnom od ugljičnog dioksida (95,32%), uz male primjese drugih elemenata: dušika (2,7%), argona (1,6%), kisika (0,13%) i neona (0,00025%). Također sadrži i vodenu paru (0,03%), a u polarnim krajevima je nađen ozon.
Prosječna izmjerena temperatura na Marsovoj površini je -63°C, s maksimumom od 20°C i minimumom od -143°C. Najtoplija su područja oko ekvatora i u subsolarnoj točki zato što temperatura tla ovisi o kutu upada Sunčevih zraka i često varira jer je rijetka atmosfera slab toplinski spremnik. Na polovima temperatura zimi ne prelazi -113°C, a pada i do -153°C što je dovoljno da CO2 kondenzira. Tada dio atmosferskog CO2 prelazi u polarnu kapu što dovodi do naglog pada tlaka na tom području i zrak s čitavog globusa struji prema tom polu. Temperaturne razlika između svjetlijih i tamnijih područja, odnosno tla i atmosfere, uvjetuju miješanje atmosfere. Vjetrovi, koji su pri tlu brzine 10 m/s, podižu čestice prašine do 50 km uvis i prenose ih na udaljenosti od više tisuća kilometara. Vjetrovi dostižu brzine do 100 m/s, izazivajući godišnje stotinjak pješčanih oluja koje, kada je Mars u perihelu, a vjetar i temperatura u svom maksimumu, mogu prekriti cijeli planet prašinom. Pješčane oluje dovode do zanimljivog učinka „anti-staklenika“ odnosno velike količine prašine u atmosferi ne dopuštaju Sunčevoj svjetlosti da neoslabljena prodre do površine, a propuštaju toplinsko zračenje Marsove površine koja se hladi, dok se viši dijelovi atmosfere zagrijavaju.
Atmosferski tlak na vrhu varira od 5 do 8% normalnog tlaka atmosfere (oko 33 Pa). Unatoč rijetkoj atmosferi, još uvijek se mogu naći veće količine prašine u atmosferi i ugljikov dioksid se može smrznuti. Na tim visina nisu mogući oblaci od ledenih kristala. Zbog slabije gravitacije, Marsova atmosfera se proteže kao i Zemljina, do oko 200 km visine, unatoč 150 puta manjem tlaku.
Atmosfera je puna zrnaca prašine i stoga nam se Mars čini žutosmeđ. Na Marsu postoji smorac i kopnenjak, ali ne u doslovnom smislu jer nema mora, strujanje se javlja zbog diferencijalnog zagrijavanja dijelova površine. Na malim geografskim širinama dominira Hadleyjeva ćelija, poznata i nama na Zemlji, koja producira pasate, dok se u većim širinama javljaju područja niskog i visokog tlaka slična zemaljskim ciklonama. Na Marsu ne pada kiša, no postoji teorija o snijegu od kristalića ugljičnog dioksida.[1]
|journal=
(pomoć)