Maskerata

Ovaj članak dio je niza o književnosti

Povijest književnosti

Antička književnost Rimska • Starogrčka Afrička • Bizantska • Renesansna književnost XIV. stoljeće • XV. stoljeće • XVI. stoljeće Barok, klasicizam i prosvjetiteljstvo XVII. stoljeće • XVIII. stoljeće Predromantizam i romantizam XIX. stoljeće Moderna književnost XX. stoljeće • XXI. stoljeće

Književni rodovi

Lirika • Epika • Drama

Književne vrste

autobiografija • životopis dječja književnost • dnevnici fantastika • književnost za mlade pjesništvo • publicistika • esejistika

Književnosti po jezicima

albanska • arapska • armenska • austrijska • azerska belgijska • bugarska • crnogorska • češka engleska (američka • australska • irska) francuska • novogrčka • hebrejska • hrvatska (BiH) indijska • talijanska • japanska kineska • mađarska • makedonska njemačka • perzijska • poljska portugalska • rumunjska • ruska slovenska • srpska • španjolska švedska • ukrajinska

Maskerata (tal. mascherata) je vrsta renesansne pokladne igre (pokladna lirika ili pokladna prigodnica).

Proizašla je iz višeglasne karnevalske popjevke (Mascherata carnascialesca) koju su u karnevalskoj povorci pjevali maskirani pjevači. Maskerata se pjevala ili recitirala. Izvodila se u pokladnoj povorci (ulična maskerata) ili u kućama bogatih građana (salonska maskerata).

Sadržaj joj je satiričan, komičan, pa i opscen, s notom lascivnoga. Zbog vesela tona i veće mogućnosti odstupanja od manira akademskog stihovanja ili kao bijeg od kanconijerske lirike bila je privlačna mnogim pjesnicima.

Sudionici su se maskirali u alegorijske i mitološke likove, u povijesne ličnosti, robove, Rome, ljude iz egzotičnih krajeva, indijske trgovce, robinjice ili u zanimanja. Npr. u firentinskoj i venecijanskoj inačici zvanoj alla contadinesca ismijavani su seljaci, pa su se pjevači odijevali u seljačko ruho. Izlaganje je u prvom licu (jednine ili množine), a oslovljavaju se neposredni slušatelji (primatelji).

Uobičajeno bi u maskerati lica kazivala tko su, odakle su i zašto došla i što znaju raditi, uz to bi izrekli i pohvalu gradu u kojem se nalaze.

Posebno je bila popularna u drugoj polovici 15. stoljeća u Firenci. Lorenzo de' Medici bio je autor mnogih poznatih maskarati koje su suvremenici i kasniji autori rado oponašali. U 16. stoljeću tiskane su mnoge zbirke.

U Hrvatskoj maskeratu su pisali:

Začetnikom tog žanra kod nas smatra se Džore Držić pjesmom Gizdave mladosti i svi vi ostali ^[1] - protomaskerata

• Mikša Pelegrinović: Jeđupka, (napisana između 1525. i 1527.) – najpoznatija maskerata hrvatske renesanse književnosti, postoji više verzija i više prijepisa, kolala je cijelom Dalmacijom te uvelike utječe na pisanje maskerata (Nalješković, Sasin; tri istoimene maskerate pišu: S. Bobaljević, H. Mažibradić i nepoznati autor). Jeđupka je ciganreska - podvrsta maskerata koja je poznata u talijanskoj književnosti (B. di Francesca Linaiuolo, Giuglielmo Giuggiola)

• Mavro Vetranović: Trgovci Armeni i Indijani, Pastiri, Lanci Alemani, trumbetari i pifari

• Nikola Nalješković: Pjesni od maškerate (ciklus od 12 maskerata)

• Sabo Bobaljević Mišetić: Jeđupka

• Antun Sasin: Mužika od crevIjara, Vrtari, Robinjica

• Horacije Mažibradić: Jeđupka (monolog Ciganke-proročice, vještice Znahorice, koja govori o svojim magijskim vještinama)

1. ↑ [1]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. siječnja 2018. (Wayback Machine), U PDF obliku Zbornika Nikše Ranjine na 12. stranici pod br. 531. može se pročitati ta pjesma