Matija Korvin | |
---|---|
![]() | |
Matija Korvin, hrvatskougarski kralj | |
hrvatsko-ugarski kralj | |
Vladavina | 1458. – 1490. |
Krunidba | 29. travnja 1464. |
Prethodnik | Ladislav V. Posmrtni |
Nasljednik | Vladislav II. Jagelović |
češki protukralj | |
Vladavina | 1469. – 1490. |
Prethodnik | Juraj Podjebradski |
Nasljednik | Vladislav II. Jagelović |
austrijski vojvoda | |
Vladavina | 1487. – 1490. |
Prethodnik | Fridrik V. |
Nasljednik | Fridrik V. |
Supruga | Elizabeta Celjska Katarina Podjebradska Beatrica Aragonska |
Djeca | Ivaniš Korvin |
Dinastija | Hunjadi |
Otac | Janko Hunjadi |
Majka | Elizabeta Szilágyi |
Rođenje | 23. veljače 1443., Kolozsvár |
Smrt | 6. travnja 1490., Beč |
Vjera | rimokatoličanstvo |
Matija Korvin, poznat i kao Matijaš (Kolozsvár, 23. veljače 1443. – Beč, 6. travnja 1490.), hrvatsko-ugarski kralj (1458. – 1490.), protukralj Češke (1469. – 1490.). Osvojio je dio habsburških nasljednih zemalja, kojima je vladao iz Beča s naslovom austrijskog vojvode (1485. – 1490.). Bio je jedan od najznačajnijih ugarskih i hrvatskih vladara te posljednji koji je uspješno oslabio moć velikaša i ojačao središnju kraljevsku vlast. Iako su mu pozornost odvlačili vlastiti interesi na Zapadu i sukobi s njemačkim carem Fridrikom III. (1440. – 1493.) i češkim kraljem Vladislavom (1471. – 1516.), zaslužan je za usporavanje osmanlijskog napredovanja na zapad, što je postigao osnivanjem obrambenih teritorijalnih jedinica na istoku kraljevstva. Bio je pokrovitelj umjetnosti i kulture i njegov dvor je bio središte okupljanja i djelovanja najistaknutijih književnih i likovnih stvaratelja humanističkog perioda. Umro je bez legitimnog nasljednika, a u narodnoj predaju je ostao upamćen kao velik i pravedan vladar.[1]