Merkur

Merkur
Svojstva orbite
Prosječni polumjer	57 909 050 km (0,387 098 AJ)
Ekscentricitet	0,205 630[1]
Ophodno vrijeme	87d 23,3 s = 87,969 1 d (0,240 846 g = 0,5 Merkurov sinodički dan ili Sunčev dan)
Sinodički period	115,88 dana
Orbitalna brzina	47,362 km/s
Nagib orbite	7,005° prema ekliptici;
Broj prirodnih satelita	0
Fizička svojstva
Ekvatorijalni polumjer	2439,7 ± 1,0 km (0,3829 Zemljinog)[2][3]
Površina	7,48 ∙107 km2 (0,147 Zemljine)
Masa	3,3022 ∙ 1023 kg (0,055 Zemljine)
Prosječna gustoća	5 427 kg/m3
Gravitacijsko ubrzanje na ekvatoru	3,7 m/s2 = 0,38 g
Period rotacije	58,646 d
Nagib osi	2,11' ± 0,1'[4]
Albedo	0,068
Brzina oslobađanja	4,25 km/s
Površinska temp.	min. prosj. maks. 100 K 340 K 700 K
Atmosfera
Atmosferski tlak	1∙10-17 Pa
Sastav i podjela atmosfere	42% molekularni kisik 29% natrij 22% vodik 6% helij 0,5% kalij u tragovima ima: argon, dušik, ugljikov dioksid, vodena para, ksenon, kripton i neon.

Merkur je najmanji planet Sunčeva sustava i najbliži Suncu. Izgleda kao kraterima i kraterskim zrakama prošarana kugla sive boje s gotovo nezamjetnim lokalnim smeđim nijansama.

Na nebu je od Sunca prividno udaljen najviše 28° zbog čega se u rijetkim i najboljim uvjetima promatranja golim okom vidi vrlo blizu zapadnog horizonta nakon zalaska ili vrlo blizu istočnoga horizonta prije izlaska Sunca. U najboljim uvjetima promatranja, pri najvećoj elongaciji, vidi se kao zvijezda prividne magnitude sjaja 0. Poslije sumraka može se opaziti još najviše sat i pol. Proučavanja Merkura teška su, bez obzira na to jesu li vizualna, uz pomoć teleskopa, fotografska ili instrumentalna.

Merkur nema prirodnog satelita. Od Sunca je u prosjeku udaljen 0,387 astronomskih jedinica ili 57,91 milijuna kilometara.

Oko Sunca obiđe za zvjezdanu godinu (sideričku godinu) jednaku 88 Zemaljskih dana. Os vrtnje gotovo mu je okomita na ravninu orbite. Okreće se vrlo sporo – siderički dan traje mu 58,65 dana, što iznosi 2/3 sideričke godine. Posljedica ovako složenoga apsolutnog gibanja jest prividno gibanje Sunca po Merkurovoj nebeskoj sferi koje se očituje periodičnom retrogradnošću Sunca, odnosno izvođenjem jedne petlje.

Merkur je gotovo tri puta manji od Zemlje, s površinskom gravitacijom koja iznosi 0,38 Zemljine. Nema atmosferu u uobičajenom smislu, nego egzosferu koju otpuhuje Sunčev vjetar. Temperatura površine ima vrlo visoke dnevne oscilacije.

Dio Merkurove površine snimila je svemirska letjelica Mariner 10 1974. i 1975. godine, a 2008. letjelica MESSENGER napravila je potpunu kartu.

Posjeduje veliku jezgru koja se uglavnom sastoji od metala i ima slabo globalno magnetsko polje.

U naizmjeničnim vremenskim razmacima od 7 i 13 godina, sa Zemlje se vidi kako prividno prelazi preko Sunca.^[5]

Merkur je bio rimski bog trgovine i putovanja, glasnik bogova. Stari su mu Grci nadjenuli čak tri imena: opće ime Stilbon, Apolon za jutarnju pojavu, te večernje ime Hermes, prema bogu medicine, magije, trgovine, lopova, govornika i okultnoga.

Po uzoru na stara češka imena planeta, kajkavci su jedno vrijeme za Merkur upotrebljavali ime Dobropas (Dobrobasz po starom kajkavskom pravopisu),^[6] dok je u Zori dalmatinskoj za Merkur upotrebljen naziv Sunčarica.

1. ↑ “Mercury Fact Sheet”, [1], NASA Goddard Space Flight Center, 2007.
2. ↑ Munsell, Kirk; Smith, Harman; Harvey, Samantha: “"Mercury: Facts & Figures"”, [2]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. studenoga 2002. (Wayback Machine), NASA, Solar System Exploration. NASA, 2008.
3. ↑ Seidelmann, P. Kenneth; Archinal, Brent A.; A'Hearn, Michael F. et al.: “Report of the IAU/IAG Working Group on cartographic coordinates and rotational elements: 2006”, [3], Celestial Mechanics and Dynamical Astronomy 98 (3): 155–180, 2007.
4. ↑ Margot, J. L.; Peale, S. J.; Jurgens, R. F.; Slade, M. A.; Holin, I. V.: “Large Longitude Libration of Mercury Reveals a Molten Core”, [4], Science 316 (5825): 710–714., 2007.
5. ↑ Merkur, [5] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
6. ↑ Danicza Zagrebechka, ili Dnèvnik za prözto leto 1834, Vu Zágrebu, pritizkana vu Ferencza Suppan Szlovarniczi: str. 8.