Metalizacija je nanošenje metalne prevlake na površinu predmeta radi zaštite od korozije ili drugih oblika trošenja, obnavljanja istrošenih dijelova, postizanja bolje toplinske ili električne vodljivosti, dekoracije i drugo. Razlikuju se fizikalni postupci metalizacije kao što su prskanje, vruće uranjanje (na primjer vruće cinčanje), platiranje, nataljivanje, navarivanje, oblaganje, lemljenje, lijepljenje te kemijski postupci kao što su elektroplatiranje (galvanotehnika), ionska izmjena i redukcija u otopini, dok difuzijska metalizacija i metalizacija naparivanjem mogu biti i fizikalne i kemijske naravi.
Metalizacija prskanjem (štrcanjem, šopiranjem) sastoji se u prskanju kapljica rastaljenoga metala ili slitine na površinu predmeta s pomoću zračnoga mlaza.
Difuzijska metalizacija provodi se difuzijom na visokim temperaturama, a može biti fizikalna, pri kojoj se metal što tvori prevlaku nalazi prije obradbe u slobodnom stanju, te kemijska, kada prevlaka nastaje difuzijom nakon kemijske reakcije. Oba su postupka moguća iz čvrste, tekuće i plinovite (parne) faze.
Metalizacija prevlačenjem obuhvaća: šerardiziranje (metalizacija cinkovim slitinama), alitiranje (metalizacija aluminijevim slitinama), inkromiranje (metalizacija kromovim slitinama), termosiliciranje (metalizacija slitinama silicija i silicidima), termoboriranje (metalizacija slitinama bora i boridima).
Metalizacija naparivanjem provodi se kondenzacijom metalnih para na površini predmeta (fizikalno naparivanje) ili kemijskom reakcijom parâ nekog spoja kojom na površini nastaje metal (kemijsko naparivanje). (bakrenje; cinčanje; kromiranje; niklanje; pozlata).[1]