Mors

U rimskoj mitologiji Mors (poznat i kao Letum) božanska je personifikacija smrti.^[1] Grčki bog Tanatos jednak mu je. Mors je također latinska riječ za "smrt"; premda je gramatički rod te riječi u latinskome ženski, u umjetnosti starog Rima to božanstvo nije prikazano u ženskom obliku.^[2][3] Međutim, latinske pjesnike ograničavao je gramatički rod te riječi.^[4] Horacije spominje pallida Mors, "blijedu Smrt", koja podjednako kuca na vrata siromašnih i vladara.^[5] Seneka, kojem je Mors također blijedo biće, spominje njegove "pohlepne zube".^[6] Tibul prikazuje Morsa kao crnog ili tamnog.^[7]

Mors je sin božice noći Noks. Brat mu je bog sna Somnus. Mors se miješa s Marsom, bogom rata (zbog imena),^[8] i Plutonom, bogom koji vlada podzemljem i dušama mrtvaca, ali nije bog smrti.

Prema mitu kad netko umre, Mors mu uzme dušu i odnese je do Plutona. U jednoj priči Herkul je trebao spasiti jednu ženu, odnosno njezinu dušu od Morsa.

Mors je Plutonov sluga. S Merkurom, Jupiterovim sinom i Plutonovim nećakom, nosi duše u podzemlje.

1. ↑ Johann Christoph Wilhelm Ludwig Döderlein. Handbook of Latin Synonymes.
2. ↑ Karl Siegfried Guthke, The Gender of Death: A Cultural History in Art and Literature (Cambridge University Press, 1999.)
3. ↑ Diana Burton, The Gender of Death, Personification in the Greek World (Ashgate, 2005.)
4. ↑ Diana Burton, "The Gender of Death," in Personification in the Greek World (Ashgate, 2005), str. 57–58.
5. ↑ Horacije, Ode, 1.4.14–15.
6. ↑ Avidis … dentibus: Seneka, Bijesni Herkul 555.
7. ↑ Tibul 1.3.3.
8. ↑ Jane Chance, Medieval Mythography: From Roman North Africa to the School of Chartres, A.D. 433–1177 (University Press of Florida, 1994.)