Mucanje ili disfemija (lat. battarismus) jest poremećaj govora koji se očituje ponavljanjem riječi ili nemogućnošću započinjanja izgovora riječi, iskrivljenim izgovorom slogova ili produljivanjem glasova. Izostanak tečnoga govora (disfluentnost) može biti i privremenom pojavom u stresnim situacijama uz ubrzan puls i crvenilo uz povećanu napetost mišićā usana, jezika ili lica. Uzrok poremećaja nije poznat, no zna se da se češće javlja u nekim obiteljima te da ponekad nastaje zbog poremećaja živčanog sustava.[1] Također, istraživanja ukazuju na to da mucanje ima snažnu genetsku podlogu.[2]
Učestalost poremećaja procjenjuje se na oko 1 % u odraslih te oko 2 % u djece[3] i češća je kod dječaka.[1] Oko jedne četvrtine mucanja kod djece prijeđe u doživotno. Unatoč tomu što se radi o relativno čestom problemu kod djece i mladih, lijek za mucanje još nije otkriven, a najučinkovitije metode liječenja i dalje provodi logopedija.