Narodna stranka | |
---|---|
Osnivač | Ljudevit Gaj, Ivan Kukuljević Sakcinski i Ivan Mažuranić |
Osnovana | 1841. |
Raspuštena | 1906. |
Sjedište | Zagreb |
Država djelovanja | Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija |
Glasilo | Danica Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka, Novine Horvatzke |
Nacionalna skupina | Hrvati |
Narodna stranka bila je politička stranka uglavnom hrvatskoga naroda u Habsburškoj Monarhiji, izrasla iz ideja ilirskoga pokreta i Hrvatskog narodnog preporoda. Djeluje od 1841., a i to uglavnom unutar Kraljevine Hrvatske i Slavonije, sve do raspada Austro-Ugarske.
Prva je moderna hrvatska politička stranka, utemeljena 1841. pod nazivom Ilirska stranka, a nakon zabrane ilirskog imena od 1843. djeluje kao Narodna stranka. Pokrenuli su je Ljudevit Gaj, Ivan Kukuljević Sakcinski i Ivan Mažuranić s ciljem borbe za ujedinjenje hrvatskih zemalja, uvođenje hrvatskoga jezika kao službenog, te općenito zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, napose protiv politike mađarizacije. Već 1841. imala je većinu u Saboru, ali je zabranjena od 1851. do 1860.[1]
Obnavlja se pod vodstvom Josipa Jurja Strossmayera, Franje Račkog i Ivana Mažuranića 1861., ali se 1862. iz nje izdvaja Samostalna narodna stranka, koja zahtijeva samostalnu Hrvatsku (program Uvjetno ili bezuvjetno), te se protivi koaliciji s Unionističkom strankom (mađaroni), koja je prihvatila Hrvatsko-ugarsku nagodbu (1868).[1]
Kada je Narodna stranka pobijedila na izborima 1871., tu je nagodbu proglasila nezakonitom. Među vođama, osim bana Ivana Mažuranića, isticao se Matija Mrazović, koji je 1880., zbog oportunizma stranke (nagodbenjaštvo) – vrijeme je to u kojem Ante Starčević narodnjake proziva mađarolcima – osnovao Neovisnu narodnu stranku. Otada stranka postupno gubi važnost. Godine 1905. ulazi u Hrvatsko-srpsku koaliciju, a nakon poraza na izborima 1906. raspada se.[1]