Narzes

Narzes ili Nerses (478. – 573.) je uz Belizara bio jedan od velikih generala u službi bizantskog cara Justinijana I. Službovao je za vrijeme Justinijanovog ponovnog osvajanja krajeva, koji su nekad pripadali Zapadnom Rimskom Carstvu, radi obnove Rimskog Carstva.

Narzes je bio romanizirani Armenac^[1] iz plemenitaške obitelji Kamsarakan, koja je tvrdila za sebe da podrijetlo vodi od armenske kraljevske kuće Arsakida.

Veći dio života je proveo kao važni eunuh u carskoj palači u Carigradu.

Poznato je njegovo sudjelovanje u gušenju pobune Nika koje je naredila carica Teodora. Najviši časnik onda bio je vojskovođa Belizar, koji je uz pomoć magister milituma Ilirika, Munda, generala Narzesa i Ivana Armenca ugušio pobunu krvoprolićem na pobunjeničkom okupljalištu Hipodromu. Ključnu ulogu u jurišu na hipodrom je imao general Ivan Armenac.

Osim te, sudjelovao je u bitki kod Tagine 552., bitki kod planine Lattari 552. – 553. i u bitki na rijeci Volturnu 554. godine.

1. ↑ “The new Byzantine commander there [Italy], the Armenian eunuch Narses, proved a match for the daring Totila...” The Cambridge Ancient History, Vol. 14: Late Antiquity, str. 534 (2007.)