Newtonov reflektor se sastoji od široke, na jednom kraju otvorene cijevi koja na drugom kraju ima konkavno parabolično zrcalo. S tim zrcalom dobila bi se u blizini žarišta stvarna (realna) slika dalekog predmeta, od kojeg zrake svjetlosti dolaze u teleskop. Kako se između zrcala i žarišta nalazi malo ravno zrcalo, nagnuto prema optičkoj osi za 45°, to se zrake na njemu odbijaju i dobijemo povećanu sliku koju promatramo pomoću okulara. Objektiv zrcalnog teleskopa je vrlo velik tako da slika ima veliku svjetloću.[1]