Nynorsk (ISO 639-3: nno; dosl. „novonorveški”) jedan je od dva službena pisana standarda suvremenoga norveškoga jezika.
Nastao je sredinom 19. stoljeća na temelju dijalektalnih govora (uglavnom zapada)[1] Norveške, a njegovo je stvaranje začeo jezikoslovac Ivar Andreas Aasen. Naziv nynorsk osmišljen je i prvi puta službeno upotrebljen 1929. godine, a dotadašnji je ekvivalent nazivan landsmål.