Transneptunski objekti dalje od 100 AJ: SDO (sivo) i odvojeni objekti (bijelo)
Odvojeni objekti, dinamična klasa nebeskih tijela u vanjskom dijelu Sunčevog sustava, dalje od neptunove orbite. Ovi objekti imaju orbite koje su u točki kada su najbliže Suncu (perihel) dovoljno udaljene od gravitacijskog utjecaja Neptuna zbog čega su praktički bez utjecaja Neptuna i drugih planeta: zbog ovoga se čini kao da su "odvojeni" od Sunčevog sustava.[1][2]
Na ovaj način značajno se razlikuju od većine poznatih trans-neptunskih objekata (TNO, eng.trans-Neptunian objects) koji čine labavo definirane populacijske skupine čije su današnje orbite formirane zbog gravitacijskih susreta s plinovitim divovima, posebice s Neptunom. Odvojeni objekti imaju veće perihele od ostalih TNO-a, uključujući od objekata u orbitalnoj rezonanci s Neptunom, poput Plutona, klasičnih objekata Kuiperovog pojasa u ne-rezonantnoj orbiti poput Makemakea i objekata raspršenog diska poput Eris.
U znanstvenoj literaturi odvojeni objekti spominju se i kao objekti produženog raspršenog diska (E-SDO),[3]udaljeni odvojeni objekti (DDO),[4] ili raspršeni-produženi, kako glasi u službenoj klasifikaciji Deep Ecliptic Surveya.[5] Najmanje devet ovakvih objekata sa sigurnošću je identificirano[6] od kojih je najveći, najudaljeniji i najbolje poznat, Sedna.