Ortogeneza

Ortogeneza (grč. ὀρϑός: pravilan, ravan + grč. γένεσıς: rođenje), ortogenetska evolucija, progresivna evolucija ili autogeneza (grč. αὐτός: sam, jedini), hipoteza da život ima urođenu tendenciju evoluirati na jednosmjeran način zbog nekih unutarnjih ili vanjskih "pogonskih sila". Hipoteza se temelji na esencijalizmu i kozmičkoj teleologiji te predlaže intrinzički nagon koji polagano transformira vrstu. George Gaylord Simpson (1953.) u napadu na ortogenezu nazvao je taj mehanizam "misterioznom unutarnjom silom".^[1] Klasični zagovornici ortogeneze odbacuju teoriju prirodne selekcije kao organizacijskog mehanizma evolucije, i teoriju specijacije te umjesto toga predlažu pravosmjeran model vođene evolucije koja djeluje na diskretne vrste s "biti". Termin ortogeneza popularizirao je Theodor Eimer iako su mnoge ideje puno starije (Bateson 1909).^[2]

1. ↑ George Gaylord Simpson, Life of the Past: An Introduction to Paleontology, Yale University Press, New Haven, 1953, str. 125.
2. ↑ The evolutionary future of man: A biological view of progress. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. rujna 2007. Pristupljeno 20. ožujka 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)