Ovisnost je stanje kada bez nečega ne možemo funkcionirati.[1] U medicinskom smislu ovisnost se definira kao kronična (dugotrajna) i recidivirajuća (ponavljajuća) bolest. Ovisnost može biti psihička, fizička ili kombinacija ova dva vida. Temelji se na poticanju ili izazivanju povećanog ili smanjenog stupnja aktiviranosti središnjeg živčanog sustava. To se stanje postiže zloporabom. Konzumiranje ne mora biti zloporaba ali kod nekih sredstava ovisnosti konzumiranje se odmah pretvara u zloporabu i ovisnost se odmah razvija. Zloporaba je višestruko unošenje u organizam nekih psihoaktivnih tvari ili pretjerano korištenje nekih usluga (kockanje i sl.). Ovisnost prati ponašanje usmjereno ka traženju i uzimanju sredstva ovisnosti (droga, alkohol, kocka...), gubitak kontrole u uzimanju tog sredstva te pojava negativnog emocionalnog stanja kada se pristup tom sredstvu onemogući. Jedan način za opisati je kao skupina pojava ponašanja, kognicije i fizioloških promjena koje se razvijaju nakon ponavljane uporabe pojedinih tvari ili usluga i redovito uključuju jaku želju za uzimanjem te tvari ili usluge i poteškoće u kontroli njezina uzimanja. U stanju ovisnosti mnogo se veću važnost pridaje uporabi sredstva ovisnosti nego ostalim aktivnostima i obvezama, često uz povećanje tolerancije i uz povremene tjelesne znakove apstinencije. U RH Zakon o suzbijanju zlouporabe opojnih droga (NN 107/01) to stanje definira kao „stanje neodoljive potrebe (psihičke ili fizičke) za uporabom opojne droge“.[2]