Back Pantun BTM Pantun DAG Pantun German Pantun DGA Pantun English Pantun French Pantun ID Parikan JV Pantun MOS Pantun Malay

Pantun

Pantun
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Pantun
Indonezija Malezija
Regija: Azija i Oceanija
Godina upisa: 2020.
Ugroženost: ne
Poveznica: UNESCO:01613

Pantun je malajska usmena pjesnička forma koristi za izražavanje zamršenih ideja i osjećaja.[1] Općenito se sastoji od parnih brojeva[2] i temelji se na rimi tipa ABAB.[3] Najkraći ms. pantun sastoji se od dva retka poznatija kao ms. pantun dua kerat na malajskom, dok je najduži ms. pantun, ms. pantun enam belas kerat imaju 16 redaka.[2] ms. Pantun je disjunktivni oblik poezije koji se uvijek sastoji od dva dijela, a prvi dio je ms. pembayang ili ms. sampiran koji nema neposredne logičke ili narativne veze s drugim djelom zvanim ms. maksud ili ms. isi.[4][3][5][6][7] Međutim, uvijek ih povezuju rime i druge verbalne asocijacije, poput igre riječi i ponavljajućih zvukova.[3] odnos može biti opisan i metaforom.[3] Najpopularniji oblici pantuna je s četiri[3] i dvovrh (dva retka),[8] koji se najviše koriste u literaturi i modernoj popularnoj kulturi.[9]

Najraniji književni zapisi o pantunu datiraju iz 15. stoljeća[3] u najvažnijem malajskom književnom tekstu, Malajskom ljetopisu.[10] Pantun se smatra visokom umjetnošću i sastavni je dio klasične malajske književnosti. Koristio se u malajskim pjesmama,[11] ritualima, izvedbenim umjetnostima i u svim oblicima pripovijedanja.[9]

  1. ↑ Wilkinson 1908.
  2. ↑ a b Daillie 1988.
  3. ↑ a b c d e f Hirsch 2014.
  4. ↑ Wright 1908.
  5. ↑ Pantun. ich.unesco.org. United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization (UNESCO). 2020. Pristupljeno 20. siječnja 2021.
  6. ↑ Milyartini, Rita. 2018. Singing Keroncong and the Values Behind it. Advances in Social Science, Education and Humanities Research. 255 (2018): 137–138. doi:10.2991/icade-18.2019.31. ISBN 978-94-6252-671-6. Pristupljeno 21. siječnja 2021.
  7. ↑ Chadwick, R.J. 1994. Unconsummated metaphor in the Minangkabau pantun. School of Oriental & African Studies. 22 (1994): 83–113. doi:10.1080/03062849408729808. Pristupljeno 21. siječnja 2021.
  8. ↑ Muhammad Haji Salleh 2018.
  9. ↑ a b Ding 2008.
  10. ↑ Winstedt 1969.
  11. ↑ Liaw 2013.
From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne