| Perinon | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
 Struktura transizomera perinona
| ||||||
 Perinonski narančasti pigment
| ||||||
| IUPAC nomenklatura | Perinon | |||||
| Ostala imena | Perinonski narančasti pigment | |||||
| Identifikacijski brojevi | ||||||
| CAS broj | 4424-06-0 ✓ | |||||
| EC broj | 224-597-4 ✓ | |||||
| PubChem broj | 78141 ✓ | |||||
| Osnovna svojstva | ||||||
| Molarna masa | 412,408 g·mol−1 | |||||
| Izgled | Narančasta krutina | |||||
| Struktura | ||||||
| Sigurnosne upute | ||||||
| ||||||
| Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | ||||||
| Portal:Kemija | ||||||
Perinon je vrsta organskih spojeva. Osnovni kemijski spoj ima dva izomera, od kojih je svaki korisni pigment. Priprema se iz naftalenetrakarboksilnog dihidrida kondenzacijom s o-fenilendiaminom. Dva izomera perinona korisni su pigmenti.[1] Transizomer se naziva narančasti pigment 43 ("PO43", CID 78141 od PubChema), a cisizomer se naziva crveni pigment 194 ("PR194", CID 77892 iz PubChema).[2] Poput nekih strukturno povezanih spojeva, perinon je također organski poluvodič.[3]
- ↑ Mizuguchi, Jin. 2004. Crystal Structure and Electronic Characterization of trans-and cis-Perinone Pigments. J. Phys. Chem. B. 108 (26): 8926–8930. doi:10.1021/jp031351d
- ↑ K. Hunger. W. Herbst "Pigments, Organic" in Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry, Wiley-VCH, Weinheim, 2012. DOI:10.1002/14356007.a20_371
- ↑ Feast, W. James; Peace, Richard J.; Sage, Ian C.; Wood, Emma L. Ožujak 1999. Poly(4-vinyltriphenylamine): synthesis and application as a hole transport layer in light-emitting diodes. Polymer Bulletin. 42 (2): 167–174. doi:10.1007/s002890050449