Plamen (od latinskog flamma) je vidljivi (s emisijom svjetla), plinski dio vatre. To je pojava samoodržive redoks-reakcije kod koje dolazi do izrazitog oslobađanja energije (egzotermna reakcija). Ako je plamen dovoljno visoke temperature da ionizira plinove, može se pojaviti i plazma.[1]
Boja i temperatura plamena ovisi o vrsti tvari koje sudjeluju u izgaranju.
Kod tipičnog plamena u Zemljinoj atmosferi kao što je plamen svijeće, visoka temperatura uzrokuje isparavanje molekula goriva (vosak) koje se raspadaju, stvarajući različite produkte nepotpunog izgaranja i slobodne radikale (vrlo reaktivni atomi, molekule i ioni neparnog broja elektrona), koji međusobno reagiraju i s kisikom. Dovoljna energije u plamenu će pobuditi elektrone u nekim kratkotrajnim prijelaznim reakcijama, kao recimo nastanak CH i C2, koje rezultiraju u emisiji svjetlosti, jer imaju višak energije. Što je temperatura izgaranja plamena veća, to je i veća energija elektromagnetskog zračenja, kojeg isijava plamen (vidi crno tijelo).
Za stvaranje plamena nebitno je struji li reducens u oksidans ili oksidans u reducens. Zbog toga butan može gorjeti u kisiku, te kisik u butanu. U kemijskom smislu i reducens i oksidans su goriva koja međusobno reagiraju i nemaju prioritet. U svakodnevnom govoru, zbog toga što se okolina nalazi u velikoj atmosferi zraka, gorivom se smatra ono što gori u kisiku, a oksidansom kisik ili zrak.
Osim kisika, kao plinoviti oksidansi mogu djelovati i druge tvari. Tako vodik daje plamen u kloru[2], sumpor u fluoru itd.
Formiranje plamena zahtijeva aktivacijsku energiju. U slučajevima kada standardni uvjeti tlaka i temperature daju dovoljno energije za formiranje plamena, gorenje se pojavljuje dodirom reducensa i oksidansa. Takva se reakcija zove hipergolička reakcija, čiji je tipičan primjer reakcija hidrazina i didušikovog tetraoksida koja se koristi kao pogon za rakete, posebno kada im se motori moraju paliti jednostavno, brzo i višestruko.
Kemijska kinetika koja se javlja kod plamena je veoma složena i obično uključuje velik broj kemijskih reakcija i međuprodukata, obično radikala. Na primjer, da bi se opisalo izgaranje bioplina, treba 53 vrste i 325 osnovnih reakcija.[3]
Postoje različiti načini rasporeda komponenti plamena. Kod difuznog plamena, reducens i oksidans se spajaju na granici dodira tvari. Plamen svijeće je tipičan difuzni plamen. Kod predmiješanog plamena, tvari se spajaju u plamenu. Tipičan primjer je plamen plinskog štednjaka, Bunsenovog plamenika ili oksiacetilenskog plamenika.