Poljska povijest ne počinje ujedinjenjem poljskih plemena u 10. stoljeću, već u 15. stoljeću prije Krista dolaskom Lužičke kulture koja se zadržala do 4. stoljeća pr. Kr., a okupljala je stanovnike oko grada Biskupina. Nakon njih pojavljuje se Keltska kultura koja se zadržava sve do 1. stoljeća. Najpoznatija nalazišta su pronađena u Šleskoj i oko grada Toruńa, uglavnom religijskog karaktera. Gradili su solane uz rijeku Vislu, trgovali s Rimskim Carstvom na Jantarnom putu (potez: Gdanjsk – Czesin – Jadransko more), imali izraženu pomorsku kulturu u Gdanjsku i bili usko povezani s Germanima. Nakon njih dolaze Balti sa sjevera i spuštaju se na područja današnjih država Estonije, Litve i Latvije, zatim Avari (5. stoljeće), Huni (6. stoljeće) i u konačnici Slaveni krajem 6. stoljeća "na poziv rimskog cara" smjestivši se između rijeke Labe, istočnih Alpa i današnje Grčke.[1]