Primorska banovina je bila upravna jedinica u Kraljevini Jugoslaviji.
Uspostavljena je 1929., i postojala je sve do 1939. godine, kada je preorganiziranjem temeljem sporazuma Cvetković-Maček, spojena sa Savskom banovinom i još nekoliko manjih područja u Banovinu Hrvatsku. 1931. su joj promijenjene granice, iz nje je isključen Travnički kotar, a uključen Stolački. Travnički kotar je vraćen HR 1939. u banovinskim granicama.
Primorska Banovina je obuhvaćala najveći dio južne Hrvatske, konkretno Dalmacije (osim dubrovačkog područja, koje se našlo u Zetskoj banovini, te Zadra, koji je bio pod talijanskom vlašću), kao i zapadne Hercegovine, središnje Bosne, te livanjski i duvanjski kraj.
Ime je dobila po tome što je uključivala najveći dio morske obale tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Glavni grad Primorske banovine je bio Split.