Prostorvrijeme ili prostor–vrijeme, u teoriji relativnosti, je prostor koji se uz prostorne koordinate opisuje i četvrtom koordinatom razmjernom vremenu. Matematički se temelji na homogenosti i izotropnosti četverodimenzionalne prostornovremenske neprekinutosti. Dok ono što se opaža i mjeri kao prostor i kao vrijeme ovisi o gibanju promatrača i za različite je opažače različito, prostor–vrijeme svakomu je isto. U klasičnome, Newtonovu pogledu na svijet, prostor i vrijeme su apsolutni, vječni i nepromjenjivi, potpuno neovisni jedno o drugomu. U Newtonovoj teoriji nedostaju metrike (metričke forme ili funkcije udaljenosti) koje bi prostor i vrijeme povezale i učinile ih međusobno isprepletenim veličinama i najveća (gornja, granična) brzina, na primjer brzina svjetlosti u relativističkoj fizici.[1]
Prostorvrijeme se najčešće povezuje s Einsteinovom teorijom relativnosti, a važno je jer objedinjuje prostorne dimenzije i vremensku dimenziju u jednu pojavu. Einsteinovom teorijom i kasnije mjerenjima dokazano je da su prostor i vrijeme povezani te da promjene koje utječu na prostor utječu i na vrijeme, na primjer satovi u svemirskim letjelicama koje bi putovale velikim brzinama (blisko brzini svjetlosti) i ponašale bi se drugačije (sporije) od satova na Zemlji.