povijest zapadne filozofije | |
zapadna filozofija | |
po erama predsokratska · antička · srednjovjekovna · renesansna · moderna · suvremena | |
po stoljećima 16. · 17. · 18. · 19. · 20. · 21. | |
više informacija | |
religijska filozofija kršćanska · židovska · islamska · hinduistička · sikistička · budistička | |
istočna filozofija babilonska · indijska · iranska · kineska · japanska · korejska | |
zapadna kultura · zapadni svijet | |
v · r · u |
Prosvjetiteljstvo, iluminizam ili doba razuma razdoblje je i pokret od 1650-ih do 1780-ih tijekom kojega su intelektualne snage u Europi davale naglasak razumu (vidi racionalizam), analizi i individualizmu nasuprot tradicijskim linijama autoriteta. Promicali su ga filozofi i lokalni intelektualci u gradskim kavanama, salonima i masonskim ložama. Zagovornici prosvjetiteljstva dovodili su u pitanje i izazivali autoritet institucija koje su bile duboko ukorijenjene u društvu poput, primjerice, Katoličke Crkve, te se zalagali za reformu društva utemeljenom na znanosti i skepticizmu.
Mnogi su filozofi i znanstvenici pripadali tom razdoblju. Najpoznatiji od njih su Francis Bacon (1562. – 1626.), René Descartes (1596. – 1650.), John Locke (1632. – 1704.), Baruch Spinoza (1632. – 1677.), Pierre Bayle (1647. – 1706.), Voltaire (1694. – 1778.), Francis Hutcheson (1694. – 1746.), David Hume (1711. – 1776.), Cesare Beccaria (1738. – 1794.) i Isaac Newton (1642. – 1727.),[1] a u Njemačkoj su najpoznatiji prosvjetitelji bili Gotthold Ephraim Lessing (1729. – 1781.), Nicolai, Reimarus, Georg Christoph Lichtenberg (1742. – 1799.) i Immanuel Kant (1724. – 1804.). Svi su oni utjecali na društvo objavljujući vrlo popularne radove. Pod utjecajem ideja prosvjetiteljstva mnogi su se vladari sastajali s intelektualcima tog doba i pokušavali primijeniti njihove reforme, prihvaćajući suživot različitih religija, započevši proces koji će kasnije biti poznat kao prosvijećeni apsolutizam. U istom razdoblju prosvjetiteljstva pokrenuta je znanstvena revolucija predvođena Isaacom Newtonom.
Nove ideje i vjerovanja širile su se kontinentom potencirane i povećanjem pismenosti među pučanstvom. Među najznačajnijim prosvjetiteljskim djelima bila je Encyclopédie (1751. – 1772.) koju su uredili Denis Diderot i (nakon 1759.) Jean le Rond d'Alembert. Uz Montesquieua, Voltairea i Rousseaua krug enciklopedista je bio filozofski najradikalniji (još i Helvetius, Holbach). Prodano je oko 25 000 kopija ove enciklopedije u 35 svezaka, polovica od njih izvan Francuske. Književna djela kao Voltaireovi Dictionnaire philosophique (Filozofski rječnik, 1764.) i Lettres philosophiques (Filozofska pisma, 1733.) bili su revolucionarna štiva koja su širila ideale prosvjetiteljstva. Neki od tih ideala pokazala su se vrlo utjecajnim i odlučujućim tijekom Francuske revolucije 1789. godine. Nakon revolucije uslijedio je suprotni intelektualni pokret poznat kao romantizam.