Konferencija šefova država ili vlada nesvrstanih zemalja, poznatija kao Prva konferencija Pokreta nesvrstanih održana je od 1. do 6. rujna 1961. u Beogradu, glavnom gradu Jugoslavije.[1] Jedan od glavnih čimbenika koji su doprinijeli organizaciji konferencije u Beogradu bio proces dekolonizacije brojnih afričkih zemalja tijekom 1960-ih godina.[1] Neki su je stoga nazivali „Jalta Trećeg svijeta”, aludirajući na Konferenciju u Jalti iz 1945. godine.[1]
Na beogradskoj konferenciji sudjelovalo je ukupno 25 zemalja, dok su tri zemlje – Bolivija, Brazil i Ekvador – bile promatrači.[2] Pripremni sastanak nesvrstanih zemalja održan je ranije te godine u Kairu, od 5. do 12. lipnja 1961.[3] Konferencija je glavnu pažnju posvetila očuvanju svjetskog mira, problemima razoružanja, kolonijalizma i ekonomskog razvoja. Usvojena su tri dokumenta: Deklaracija šefova država i vlada, Izjava o opasnosti od rata i Apel za očuvanje svjetskog mira. Dva pisma istog sadržaja, upućena su predsjedniku Savjeta ministara Sovjetskog Saveza, Nikiti Hruščovu, i predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država, Johnu Kennedyju. Jedno od ključnih pitanja u organizaciji konferencije bila je podjela među novonastalim nezavisnim zemljama zbog krize u Kongu, koja je dovela do raskola i stvaranja konzervativne Brazzavilske grupe te radikalne Kazablanke grupe. Sve članice Kazablanke grupe sudjelovale su na konferenciji, uključujući Alžir, Ganu, Gvineju, Mali, Maroko i Ujedinjenu Arapsku Republiku, dok nijedna članica Brazzavilske grupe nije bila prisutna.[1]
Otočje Brijuni prvotno je bilo razmatrano kao domaćin konferencije nakon što je ondje 1956. godine održan Brionski sastanak lidera Jugoslavije, Egipta i Indije.[4] Ipak, za domaćina je na kraju izabran Beograd zbog nedostatka adekvatnih prostora na Brijunima te koncentracije međunarodnih komunikacijskih i medijskih kapaciteta u glavnom gradu Jugoslavije.[4] Nakon konferencije u Beogradu, sljedeća konferencija Pokreta nesvrstanih zemalja organizirana je u Kairu 1964. godine.