Putovnica je javna isprava s elektroničkim nosačem podataka koja se izdaje za neograničen broj putovanja u inozemstvo i kojom se dokazuje identitet i državljanstvo, osim u izuzetnim slučajevima kada se države međusobno bilateralnim sporazumima dogovore ulazak na svoj teritorij s osobnom iskaznicom.[1][2]
Postoji više vrsta putnih isprava, primjerice putovnica, zajednička putovnica, diplomatska putovnica, službena putovnica i putni list.
Diplomatska i službena putovnica izdaju se državnim dužnosnicima, državnim službenicima i drugim osobama radi učinkovitijeg obavljanja državnih poslova i osiguranja njihove zaštite u drugoj državi. Putni list izdaje se građaninu koji boravi u inozemstvu bez putne isprave radi povratka u zemlju.
Neke države izdaju posebne putovnice za maloljetnike koje se nazivaju dječje putovnice.
I neke životinje za prelazak granice moraju imati putovnicu, ovisno o kojim životinjama je riječ. Putovnica se radi ako je riječ o kućnim ljubimcima, domaćim životinjama te udomljenim divljim životinjama. Putovnicu ne smiju imati divlje životinje koje žive i borave u šumama na granici i migriraju, ptice selice, morskim životinjama koji žive u morima i oceanima i sl., jer bi onda bila riječ o udomljenim divljim životinjama.
U Hrvatskoj se putovnica građanima do 21. godine života izdaje na 5 godina, a nakon 21. godine s rokom važenja od 10 godina. U Hrvatskoj se u 19. stoljeću rabio i izraz putnički list.