Rerum novarum

Rerum Novarum
Portret pape Lava XIII.

Rerum Novarum (prevedeno s latinskog: O novim stvarima) je enciklika koju je objavio papa Lav XIII. 15. svibnja 1891. upućena svim katoličkim biskupima, s podnaslovom - „Prava i obaveze rada i kapitala”.

U njoj se raspravlja o odnosu i međusobnim obavezama između ljudske djelatnosti i kapitala, kao i države i njezinih pučana. Već se u prvim redovima naglašava važnost i potreba za poboljšanjem položaja radnika jer je upravo njihov položaj, bez njihove krivnje, najvećim dijelom bijedan i nevoljan.^[1] Enciklika načelno podržava pravo radnika na samoorganiziranje (sindikati), ali odbacuje socijalizam (ukidanje privatnog vlasništva, borba za radnička prava štrajkovima) kao i kapitalizam bez ikakvih ograničenja, ali čvrsto potvrđuje pravo na privatno vlasništvo.^[1]

Iako enciklika slijedi tradicionalističke doktrine o pravima i obavezama poslodavaca i radnika i pravu na privatno vlasništvo, ona te doktrine nastoji primijeniti na novonastale uvjete.^[2] Enciklika osuđuje lažne teorije socijalista, i brani pravo privatnog vlasništva. Prema enciklici, lijek za novonastale probleme nalazi se u zajedničkome djelovanju Crkve, države, poslodavaca i djelatnika. Crkva je s pravom zainteresirana za socijalna pitanja, zbog vjerskih i moralnih aspekata koja ta pitanja povlače za sobom, a država ima pravo i dužnost intervenirati u ime pravde po pitanjima osobnog i društvenog blagostanja. Poslodavci i djelatnici imaju pravo i dužnost organizirati vlastita, ali i zajednička društva za zaštitu i samozaštitu.^[2]

Rerum Novarum želi pronaći treći put u sukobu rada i kapitala, a ta bi se harmonija postigla ugovorom o pravima i dužnostima radnika i kapitalista, i ukratko bi glasila ovako:

• 1) Djelatnik se obavezuje da će u potpunosti iskreno obavljati svoje dužnosti.
• 2) Djelatnik se obavezuje da neće vršiti vandalizam ili osobne napade.
• 3) Djelatnik se obavezuje da će se kolektivno suzdržati od nereda i nasilja.

S druge strane poslodavac se obavezuje da će:

• 1) Djelatnicima davati poštenu plaću (naknada treba biti dovoljna za razumnu i štedljivu udobnost),^[2]
• 2) omogućiti slobodno vrijeme radnicima za njihov obiteljski i vjerski život,
• 3) voditi računa kod podjele posla o sposobnosti i godinama radnika,
• 4) poštovati prava radnika, te da neće postupati s njima kao robovima.

U doba kad je objavljena mnogi konzervativni katolici doživljavali su encikliku kao nešto vrlo modernističko i protivno interesima Crkve. Ona je prije svega artikulirala poziciju Katoličke crkve o pitanju socijalne pravde, osobito u odnosu na probleme koje je stvorila industrijska revolucija, ali je naglasila crkveno pravo na izjašnjavanje o društvenim pitanjima, koja su vezana uz pitanja morala. ^[3] Na mnoge dijelove iz enciklike Rerum Novarum pozivali su se i kasniji pape u svojim enciklikama, između ostalih Pio XI. (Quadragesimo Anno 1931.), Ivan XXIII. (Mater et Magistra 1961.) i Ivan Pavao II. (Centesimus Annus 1991.).

Enciklika Rerum Novarum je s vremenom postala temelj Socijalnog nauka Katoličke crkve kojeg se ona i danas drži. Iako se na prvi pogled čini vrlo udaljena, ona se u biti doktrinarno drži Isusove izreke „Dajte caru carevo a bogu božje”. Prema nekima, niti jedna enciklika o društvenim pitanjima nije imala tako širok utjecaj na svijet kao Rerum Novarum.^[2]

1. ↑ ^{a b} Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor bogosovija
2. ↑ ^{a b c d} John A. Ryan. Rerum Novarum (engleski). Catholic Encyclopedia. Pristupljeno 22. kolovoza 2012.
3. ↑ Rerum Novarum (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 22. kolovoza 2012.