Robert Laughlin | |
Rođenje | 1. studenog 1950. Visalia, Kalifornija, SAD |
---|---|
Državljanstvo | amerikanac |
Polje | Fizika |
Institucija | Laboratoriji Bell Telephone u Murray Hillu Sveučilište Stanford |
Alma mater | Massachusettski tehnološki institut u Cambridgeu Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyu |
Poznat po | Kvantni Hallov učinak |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1998.) |
Portal o životopisima |
Robert Laughlin, punom imenom Robert Betts Laughlin (Visalia, Kalifornija, 1. studenog 1950.), američki fizičar. Diplomirao (1972.) na Sveučilištu u Berkeleyu, doktorirao (1979.) na Massachusettskom tehnološkom institutu u Cambridgeu. Zaposlen je bio u Laboratorijima Bell Telephone u Murray Hillu (od 1979. do 1981.), u laboratoriju Livermore (od 1981. do 1982.), na Sveučilištu Stanford (od 1985.). Bavi se teorijom fizike čvrstoga stanja. Kada su D. C. Tsui i H. L. Stormer na temperaturi blizu apsolutne nule i u snažnom magnetskom polju otkrili frakcijski kvantni Hallov učinak, Laughlin je dao teorijsko objašnjenje u savršenome skladu s pokusima (1983.). Za to je otkriće novog oblika kvantnoga fluida s frakcijski nabijenim pobuđenjima dobio, s Tsuijem i Stormerom, Nobelovu nagradu za fiziku 1998.[1]