Podrijetlo Isusa Krista opisano je u Novom zavjetu, u evanđeljima po Luki i Mateju. Ovdje je prikazano rodoslovlje po evanđelju po Mateju i Evanđelje po Luki koje daje nešto dulje i drugačije rodoslovlje od Matejevog.
Oba evanđelja navode biološkoga oca Isusovog kao Oca, a ne Josipa, rođenog od Marije djevice. Istodobno, oni tvrde da je Isus neposredni potomak Davidov, stoga i legalni nasljednik njegova prijestolja. Lista je ista između Abrahama i Davida, no značajno se razlikuje od te točke nadalje. Tradicionalni su kršćanski znanstvenici postavili različite teorije tražeći objašnjenje zašto su obiteljska stabla toliko različita; neki su iznijeli ideju da da Matej slijedi rodoslov Isusov po Josipu, dok Luka slijedi podrijetlo preko Marije. Mnogi biblijski znanstvenici smatraju da ova obiteljska stabla imaju korijen u prapovijesnoj židovskoj literaturi.
Sveti Toma Akvinski (1225.-1274.) u djelu "Summa Theologica" iznosi mišljenje kako je objašnjenje sv. Augustina (354.-430.) posve prihvatljivo: biološki otac sv. Josipa bio je Jakov (koga se spominje u Mt 1), koji se oženio udovicom svojega brata Elija (koji se spominje u Lk 3). Prema židovskom zakonu (tzv. leviratski brak, Ponovljeni zakon 25, 5–10), bilo je pravilno stoga nazivati Josipa "sinom Elijevim" - makar je njegov biološki otac bio Jakov. Jakov i Eli su bili braća rođena od iste majke, ali iz brakova s različitim očevima - Jakovov otac je bio Matan (sin Eleazarov), a Elijev Matat (sin Levijev). Rodoslovlja oba oca sv. Josipa - biološkog i zakonskog - vode do Kralja Davida; u Matejevom evanđelju preko Kralja Solomona, a u Lukinom evanđelju preko najmlađeg Davidovog sina Natana.[1]