Back Rudolf Clausius Afrikaans رودولف كلاوزيوس Arabic رودولف كلاوزيوس ARZ Rudolf Klauzius Azerbaijani رودلف کلاوزیوس AZB Rudolf Clausius BAT-SMG Рудольф Юліус Эмануэль Клаўзіус Byelorussian Рудолф Клаузиус Bulgarian রুডলফ ক্লাউজিউস Bengali/Bangla Rudolf Clausius BS
| Rudolf Clausius | |
 | |
| Rođenje | 2. siječnja 1822. Koszalin, Poljska |
|---|---|
| Smrt | 24. kolovoza 1888. Bonn, Njemačka |
| Državljanstvo | Nijemac |
| Polje | Fizika |
| Poznat po | Drugi zakon termodinamike Kinetička teorija plinova Uveo pojam entropija Clausiusov zakon Clausiusova nejednakost |
| Istaknute nagrade | Copleyeva medalja (1879.) |
| Portal o životopisima | |
Rudolf Clausius ili punim imenom Rudolf Julius Emanuel Clausius (Koszalin u Poljskoj, nekad Köslin u Kraljevini Pruskoj, 2. siječnja 1822. – Bonn, 24. kolovoza 1888.), njemački teorijski fizičar. Profesor u Berlinu, Zürichu, Würzburgu i Bonnu. Jedan od utemeljitelja termodinamike i kinetičke teorije plinova. Isprva radio na matematičkoj teoriji elastičnosti. Produbivši ideje N. L. S. Carnota i É. Clapeyrona (Clausius-Clapeyronova jednadžba), razvio je termodinamiku kao egzaktnu znanost. Formulirao (1850.) drugi zakon termodinamike: "Toplina ne može prijeći s hladnijega na toplije tijelo bez drugih promjena u sustavu". Proučavanjem termodinamičkih procesa (na primjer Clausius-Rankineov proces) definirao entropiju (Clausiusova nejednakost), razvio kinetičku teoriju topline, pronašao da je specifična toplina idealnoga plina konstantna (Clausiusov zakon). Dao pretpostavku da molekule u elektrolizi neprekidno izmjenjuju atome, a nju je S. A. Arrhenius razvio u svoju teoriju elektrolitičke disocijacije.[1]