Simon Petljura | |
Rodno ime | Симон Васильович Петлюра |
---|---|
Rođenje | Poltava, Ukrajina 10. svibnja 1879. |
Smrt | Pariz, Francuska 25. svibnja 1926. |
Uzrok smrti | atentat |
Nacionalnost | Ukrajinac |
Zanimanje | političar |
Potpis | |
Portal o životopisima |
Simon Petljura (ukr. Симон Васильович Петлюра, čita se Symon Vasyljovyč Petljura); (Poltava, 10. svibnja 1879. – Pariz, 25. svibnja 1926.) bio je ukrajinski publicist, pisac i novinar, te jedan od glavnih ukrajinskih vojnih i političkih vođa i zagovaratelja ukrajinske neovisnosti u vrijeme Ruske revolucije 1917.
Za vrijeme ukrajinske neovisnosti od 1918. do 1920. Petljura je došao na čelo Ukrajinske Narodne Republike (1918.-1921.). Snage sigurnosti pod njegovom kontrolom upuštale su se često u pogrome i druga nasilja protiv brojne zajednice ukrajinskih Židova,[1] makar je on osobno opetovano pozivao na prestanak takvih nasilja, te su u nekim slučajevima čak pripadnici njegovih postrojbi krivi za pogrome bili od vojnih sudova osuđeni na smrt.[2] U kompliciranim međunarodnim okolnostima i stalnom ratovanju, Petljura nije uspio spriječiti propast Ukrajinske Narodne Republike.
Na njega je u Parizu atentat izvršio židovski anarhist Sholem Schwartzbard, koji je podrijetlom bio ukrajinski Židov (inače urar, bivši pripadnik Francuske legije stranaca i odlikovani francuski vojni invalid). Nakon što je ustrijeljen iz pištolja pet puta, Petljura je preminuo. Francuska porota je na suđenju održanom u Parizu krajem 1927. godine oslobodila atentatora, koji je otvoreno priznao da je ubio Petljuru, ali se branio da je to bila pravedna kazna za Petljurinu ulogu u masovnim ubojstvima Židova u Ukrajini. Na suđenju nije dokazano da je Petljura naredio neko pojedino ubojstvo Židova; ali je dokazano da su vojnici koji su ubijali tvrdili da Petljura tako hoće i klicali njegovo ime.[3] Inače su za vrijeme Ruske revolucije diljem Ukrajine - gdje je živjelo vrlo mnogo Židova - oko 1.100 pogroma proveli kako ukrajinski nacionalisti, tako i komunisti i monarhistički bjelogardejci; u njima je izginulo od čega vjerojatno oko pola krivnjom Petljurinih snaga[4] (žrtve nisu ni približno precizno popisivane, razni izvori iznose brojke od 30 ili 60 tisuća žrtava).[5]
U suvremenoj Ukrajini, Simona Petljuru se promatra kao nacionalnog junaka, simbol borbe za neovisnost u teškim uvjetima s početka 20. stoljeća.