Softversko napuhavanje

Softversko napuhavanje (eng. software bloat, bloatware, također i elephantware)^[1] je proces u kojem uzastopne inačice računalnog programa postaju zamjetno sporije, rabe više memorije, struje za obradu podataka ili su većih zahtjeva u svezi sa sklopovljem nego prijašnje inačice, dok u isto vrijeme program je poboljšan u dubioznim osobinama.

Zbog brojnih svojstava i mogućnosti programska podrška može zahtijevati znatan prostor na disku i u RAM-u, pa ju se naziva bloatwareom (napuhani softver).^[1]

Ovaj se pojam ne rabi konzistentno. Često ga krajnji korisnici rabe u pogrdnom smislu za opisivanje neželjenih promjena korisničkog sučelja, čak i ako te promjene nisu imale ili su bile mala utjecaja na sklopovske zahtjeve.

Kod softvera duljeg životnog ciklusa, napuhavanje koda može se pojaviti kad se softverski opslužuje veliko i raznoliko tržište koje je različitih zahtjeva. Većina krajnjih korisnika osjećat će da trebaju samo manju količinu dostupnih funkcija, a zahtjeve ostalih korisničkih skupina smatrat će kao nepotrebne napuhivače, čak i ako osobe različitih zahtjeva zbilja rabe te druge mogućnosti.

1. ↑ ^{a b} Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Antun Halonja, Milica Mihaljević: Računalni nazivi s elementom -ware u engleskome i hrvatskome jeziku,Vol.35 br.1 travanj 2010., str.114