Srbi u Hrvatskoj

Srbi su južnoslavenski narod koji čini najveću nacionalnu i etničku manjinu u Republici Hrvatskoj. Po popisu stanovništva iz 2021. godine ima ih 123 892 i čine 3,2 % stanovništva Hrvatske. Na popisu iz 2011. godine bilo ih je 186 633 i činili su 4,4 % stanovništva Hrvatske. Na popisu iz 2001. godine bilo ih je 201 631 i činili su 4,5 % stanovništva Hrvatske. Njihov broj je bio znatno veći 1991. godine, prije Domovinskoga rata, kada ih je bilo 581 663 i kada su činili 12,2 % stanovništva.

Nakon više stoljeća mirnoga suživota bez većih sukoba s većinskim Hrvatima, tijekom 20. stoljeća su između Hrvata i Srba nastale znatne napetosti, nakon propasti Austro-Ugarske, te kasnijih uzastopnih velikih geopolitičkih nestabilnosti u Europi tijekom 20. stoljeća (izbijanje Prvoga svjetskog rata i potom propast nekoliko velikih imperija na njegovom kraju; početak Drugoga svjetskog rata 1940.-ih; raspad Istočnog bloka početkom 1990.- ih godina). Hrvati općenito nisu bili zadovoljni položajem svoje nacije u okviru Kraljevine Jugoslavije, kao ni poslije u okviru SFRJ, dok su Srbi u Hrvatskoj pokazivali dosta entuzijazma za situaciju u kojoj su se nalazili u državnoj zajednici što je obuhvaćala i njihove sunarodnjake u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Srbi su našli izrazito pogođenima nastankom Nezavisne Države Hrvatske za vrijeme II. svjetskoga rata, a potom je među njima bili vrlo rašireno i nezadovoljsvo ostvarivanjem samostalnosti Republike Hrvatske u vrijeme raspada SFRJ početkom 1990-ih godina. Hrvatsko - srpske napetosti su u ratnim okolnostima eskalirale do ozbiljnih ratnih sukoba i velikih ljudskih i materijalnih žrtava.

Osobito kao posljedica ratnih događaja u svezi s osamostaljenjem Republike Hrvatske, smanjen je udio Srba u stanovništvu Hrvatske, makar u tomu ratu nije broj poginulih Srba bio izrazito velik, već naprotiv manji nego li u I. i u II. svjetskom ratu. Vlasti pobunjeničke tzv. Republike Srpske Krajine formirane na dijelu područja Hrvatske - iz kojega su za vrijeme Domovinskog rata protjerani praktično svi ne-Srbi - su 1995. godine za vrijeme Operacije Oluja bile provele organiziranu evakuaciju cjelokupnoga srpskoga pučanstva. Mnogi od evakuiranih se potom nisu vratili. Tijekom rata Srbi su u samoproglašenoj RSK bili izloženi snažnoj propagandi, te su praktično jednoglasno podržavali sve odluke i aktivnosti vlasti RSK; a kada su ih one pozvale na evakuaciju, najvećim dijelom su se odazvali - dijelom i stoga što su doista povjerovali propagandi da će ih Hrvati pobiti. Oni Srbi koji su se potom odlučili vratiti, prihvaćeni su kao građani Republike Hrvatske, nisu bili izloženi nekim osvetama i kaznama (izuzev stanovitog broja ratnih zločinaca), a za one čije je imovina bila oštećena, bile su osigurane naknade štete i obnove kuća.^[4]

1. ↑ Popis stanovništva, 31. siječnja 2023., Stanovništvo prema narodnosti, Popisi 1971. – 2021., Popis 2021., Državni zavod za statistiku, pristupljeno 23. svibnja 2023.
2. ↑ U pet najvećih gradova živi više od petine hrvatskih Srba. Državni zavod za statistiku RH 2. Stanovništvo prema narodnosti po gradovima/općinama, popis 2011.
3. ↑ Radoslav Katičić, Novi jezikoslovni ogledi, 2. dopunjeno izd., Školska knjiga, Zagreb, 1992., ISBN 86-03-00484-6, str. 310.
   »Zbog toga što je to tako, zbog važnosti reformirane ćirilice za standardnu novoštokavštinu, a i zato što ćirilica otvara pristup do srodnih jezika: makedonskog, bugarskog, ukrajinskog, bjeloruskog i ruskog pa time jako proširuje obzorje, ćirilici bi trebalo osigurati mjesto u kulturi i nastavi hrvatskoga književnog jezika čak i bez obzira na srpski narod u Hrvatskoj. A on, kada se u osobnoj i javnoj upotrebi služi svojim pismom, ne izlazi iz okvira hrvatskoga književnog jezika.
       Ne izlazi iz njega ni onda kad njegovi pripadnici u osobnoj i javnoj upotrebi biraju izraze koji u hrvatskom književnom jeziku nisu standardno neutralni nego obilježeni, i to obilježeni kao srpska izražajnost.
   Biraju ih upravo na temelju te obilježenosti, izražavajući tako i potvrđujući svoj nacionalni i kulturni identitet. U javnoj se upotrebi i u jezičnoj nastavi udio ćirilskoga pisma i srpske jezične izražajnosti može, ako je to potrebno, regulirati i normativnim aktima, vodeći računa o nacionalnom sastavu pojedinih općina.«

   (Katičić, 1992. (izvorno 1987.), str. 310.)
4. ↑ Anton Nazor, Andrijana Perković Paloš, "Analysis of the reasons for the departure of a part of the Serb minority from Croatia during Operation Storm in August 1995", ST-Open Vol 3., 2022.