Srednjovjekovna medicina

Hipokrat (desno) i Galen prikazani na freskama u jednoj crkvi u gradu Anagni u Laciju, južno od Rima. (12. stoljeće)

Srednjovjekovna medicina u Europi bila je mješavina saznanja i filozofskih ideja iz različitih izvora i temeljila se na:

  • znanju naslijeđenom iz antike (pisana djela Hipokrata i Galena),
  • filozofskom konceptu da su nematerijalna duša i materijalno tijelo nerazdvojivi,[1]
  • jakom utjecaju Crkve,
  • ideji o potrebi odustajanja od tjelesnih užitaka i od njege tijela.[1]

U srednjem vijeku nije postojala znanstvena metoda, tako da su se promotrene činjenice prenosile anegdotski i često bile miješane s utjecajem duhovnosti. Jedini pisani izvori znanja u ranom srednjem vijeku bila su pisana djela naslijeđena iz Rimskog Carstva, koja su uglavnom čuvana u samostanima. Saznanja o uzrocima bolesti i terapiji iz tih rukopisa miješale su se s vizijom života u kojem su sudbina, grijeh i utjecaji nebeskih tijela imali veliku ulogu na zdravlje pojedinca. Smatralo se da je učinkovitost liječenja usko vezana za vjerovanje pacijenta i liječnika. Ljekoviti su se pripravci (remedia physicalia) smatrali manje važnima i bili su u drugom planu u odnosu na duhovno djelovanje.

  1. a b Jacques Le Goff, Il corpo nel Medioevo, talijansko izdanje, izdavač Laterza, str. 22.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne