Srpski jezik | |
српски језик | |
Države | Srbija Crna Gora Bosna i Hercegovina Kosovo Albanija |
Regije | Europa |
Etnicitet | Srbi |
Govornici | preko 11 milijuna[1] |
Rang | cca. 75. |
Razredba | indoeuropski slavenski južnoslavenski zapadnojužnoslavenski srpski[2] |
Službeni status | |
Služben | Bosna i Hercegovina Crna Gora Srbija |
Ustanova | Odbor za standardizaciju srpskog jezika |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | sr |
ISO 639-2 | srp |
ISO 639-3 | srp |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Srpski jezik (ćirilica: српски језик) slavenski je jezik zapadnojužnoslavenske grane. U službenoj je uporabi u Republici Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i u Republici Kosovu,[3] a u kulturnoj je uporabi u većem broju zemalja diljem svijeta gdje postoje srpske etničke zajednice. Materinski je jezik najmanje 7 020 550 ljudi,[4] poglavito u Srbiji (6 200 000, 2006.), zatim 297 000 u Albaniji (2007.); 1 300 000 u Bosni i Hercegovini (2004.); 265 895 u Crnoj Gori (2011.);[5] 45 004 u Hrvatskoj (2021.);[6] 33 300 u Sjevernoj Makedoniji (2001.); 27 000 u Rumunjskoj (popis 2002.); 4 160 u Rusiji (popis 2002.); 20 000 u Turskoj (1980.).[7] Prema srpskom jezikoslovcu Ranku Bugarskom ukupni broj govornika srpskoga jezika je oko 12 milijuna ljudi.[8]
Srpski jezik ima dva refleksa jata: ekavicu i ijekavicu. Oba su oblika ravnopravna u standardnome jeziku kao slobodan izbor, a njihova je uporaba ograničena isključivo konzistencijom (miješanje nije dozvoljeno).[9]