Talijanski jezik | |
italiano | |
Države | Italija i 29 drugih država |
Regije | Uglavnom Zapadna Europa |
Govornici | 61 milijun (materinski) |
Rang | 19. – 20. |
Razredba | indoeuropski italski romanski zapadnoitalski talijanski |
Službeni status | |
Služben | Italija Švicarska San Marino Vatikan - Istra |
Ustanova | Accademia della Crusca |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | it |
ISO 639-2 | ita |
ISO 639-3 | ita |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Talijanski jezik (italiano ili lingua italiana) romanski je jezik uže italo-dalmatske skupine. Govori ga oko 62 milijuna ljudi,[1] od kojih većina živi u Italiji. Standardni talijanski temelji se na firentinskom narječju, a zapisuje se latinicom.
Talijanski je službeni jezik u Italiji i San Marinu te u švicarskim kantonima Ticino i Grigioni. Uz latinski, drugi je službeni jezik u Vatikanu, uz slovenski je službeni u slovenskim primorskim općinama Koper, Izola i Piran, te se uz hrvatski koristi i u Istri i u Rijeci, gdje živi talijanska manjina. Dosta je raširen i među potomcima iseljenika u Luksemburgu, SAD-u, Kanadi, Argentini, Brazilu i Australiji. Također ga dobro poznaju žitelji Malte, gdje je bio jedan od službenih jezika, dok ga 1934. nije zamijenio engleski. U manjem opsegu govori se i u bivšim afričkim kolonijama Italije, kao što su Somalija, Libija i Eritreja.
Talijanski je peti po redu jezik na svijetu koji se uči u školama (poslije engleskog, francuskog, španjolskog i njemačkog).