Tehnologija drevne Kine započinje s razvojem njihove civilizacije, a prvi razvoj civilizacije se opaža duž rijeke Huang He (Žuta rijeka). Do 2500. pr. Kr. se tisuće kasnoneolitičkih sela proširilo duž rijeke, a kad je uvedeno poljodjelstvo s navodnjavanjem nastala su kraljevstva. Veliki Shun, navodni utemeljitelj prve Dinastije Xia je legendaran u Kini kao vladar koji je kontrolirao vode. Dinastija Shang (oko 1600. pr. Kr. do oko 1046. pr. Kr.), koja označava dokumentirane početke kineske civilizacije, je zagospodarila dolinom Žute rijeke zahvaljujući širokom sustavu navodnjavanja. Kasnije su tehnike navodnjavanja prenesene južnije, do rijeke Jangce. Uzgoj riže se iz južne Kine proširio prema sjeveru i također je uključivao kontrolu vode. Tijekom cijele kineske povijesti je jedna od uloga vlasti bila graditi i održavati sustav navodnjavanja. Rezultat toga su mnogi kanali, nasipi, brane i umjetna jezera širom Kine. Svjesna vladina politika zaštite voda i unaprijeđenja poljodjelstva je uključivala i isušivanje, što je sve zahtijevalo uključivanje velikog broja seljaka u prisilan rad, tlaku. Rana kineska civilizacija je gradila gradove sa zaštitnim zidinama, palačama i ceremonijalnim središtima. Rana kineska država je gradila žitnice i održavala stajaću vojsku. Razvijena je istančana brončana metalurgija.[1]
Premda su se granice i političke cjeline mijenjale, kineski su carevi vladali golemim, gusto naseljenim područjem, velikim poput Europe. Čak je i uža Kina (bez Mandžurije, Mongolije, Tibeta i zapadnih područja) velika kao pola Europe. Od prvog ujedinjenja 221. pr. Kr., drevna Kina je bila najnapučenija zemlja na svijetu. Položaj je izolirao Kinu od vanjskih utjecaja više nego bilo koju drugu civilizaciju Staroga svijeta. Istina, nomadski i seoski narodi sa sjevera i zapada su imali velik učinak na kinesku povijest, ali planine, stepe i pustinje okružuju Kinu s jugozapada, zapada i sjevera, što je otežavalo dodire s kulturnim i povijesnim razvojem u zapadnoj Aziji i Europi.
Pismo se je u Kini razvilo samostalno. Složeno ideografsko pismo se zapaža u Shang dinastiji (1520. pr. Kr. – 1030. pr. Kr.). Do 9. st. pr. Kr. postalo je veoma razvijeno, s 5000 znakova, a znakovi su standardizirani u doba ujedinjenja. Stotine osnovnih znakova se kombinira u desetke tisuća različitih znakova, što pisanje čini vrlo teškim.