Viteški red Templara Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama | |
---|---|
![]() Pečat templara | |
Osnovana | 1119. |
Odanost | Papa |
Sjedište | Brdo Hrama, Jeruzalem Jeruzalemsko Kraljevstvo |
Nadimak | Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama |
Zaštitnik | Bernard iz Clairvauxa |
Boje | bijeli plašt s crvenim križom |
Sudjelovanje u borbama | Križarski ratovi |
Raspuštena | 22. ožujka 1312. Koncilom u Beču |
Templari ili punim imenom "Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama" (nazivani još i Vitezovi Templari, Hramovnici) (lat. Fratres militiae Templi), kršćanski vojni red osnovan 1118. ili vjerojatnije 1119. godine nakon prvog križarskog rata po uzoru na cistercite s namjerom da pomognu novom Jeruzalemskom Kraljevstvu da se odupre napadima muslimana iz okolice i pruže sigurnost velikom broju hodočasnika koji su krenuli u Jeruzalem nakon njegovog osvajanja.[1][2] Red je osnovao plemić Hugo de Payens sa svojim drugovima. Sjedište reda je prvobitno bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, Templum Salomonis, po čemu je i dobio ime.[3]
Templari su, kao i ostali crkveni redovi, polagali vječni zavjet poslušnosti papi, a obavezali su se i da će svoje živote posvetiti obrani puteva do Jeruzalema.
U novije vrijeme postoji niz istoimenih suvremenih templarskih organizacija koje štuju duh viteštva i sastavljaju viteška pravila kao i ceremonije slične templarskima, međutim ni jednoj od brojnih viteških organizacija nije priznato povijesno nasljedno pravo templarskog reda.