Trokrilac je zrakoplov opremljen s tri seta krila otprilike istih veličina i smještenih jedan iznad drugog. Vodoravni stabilizator i kanardi u pravilu nisu uključeni u ovaj zbroj. Najčešće je donje krilo u ravnini donjeg dijela trupa, srednje je na njegovom gornjem dijelu dok je treće krilo na nosačima iznad trupa zrakoplova.
Prvi trokrilac dizajniran je 1908. godine u francuskoj aviotvrtki Blériot-Voisin. Pokretao ga je Renault motor od 37 kW (50 KS). Britanski pionir zrakoplovstva A.V. Roe izgradio je nekoliko eksperimentalnih trokrilaca ali su kasnije ti avioni redizajnirani u dvokrilce s vučnim propelerom. Trokrilci imaju veću površinu krila od dvokrilaca i jednokrilaca s istim rasponom krila, što potencijalno nudi veći uzgon i manji radijus zaokreta.