Trubadur (francuski: troubadour, provansalski: trobador, doslovce: „pronalazač”, od trobar: naći, nalaziti /pjesničke figure/), naziv za pet naraštaja pjesnika i glazbenika, djelatnih u Francuskoj južno od rijeke Loire od kraja 11. do kraja 13. st.[1] Pod utjecajem trubadura nastali su i još neki slični izvođači u Europi: truveri u sjevernoj Francuskoj, trovadorismi u Galiciji i Portugalu, minezengeri u Njemačkoj, minstreli u Engleskoj i dr. Riječ „trubadur” je muškog roda, a ženski trubaduri su se zvali trobairitz (množ. trobairises[2]). Trubadurska poezija se proširila na Španjolsku, Portugal i sjevernu Italiju, a prema nekim mišljenjima specifična verzija trubadurstva u hrvatskim primorskim krajevima bili su tzv. začinjavci, ali njihovi izvorni tekstovi i glazba nisu sačuvani.[1]