Ukrajinski jezik | |
українська мова – ukrayins'ka mova | |
Države | Ukrajina Poljska Rusija Rumunjska Moldavija Bosna i Hercegovina Bjelorusija Hrvatska Češka Slovačka Mađarska Srbija |
Regije | Istočna Europa |
Govornici | > 47 milijuna |
Rang | 24. |
Razredba | indoeuropski baltoslavenski slavenski istočnoslavenski ukrajinski |
Službeni status | |
Služben | Ukrajina Pridnjestrovlje |
Ustanova | Національна академія наук України (Ukrajinska narodna akademija znanosti) |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | uk |
ISO 639-2 | ukr |
ISO 639-3 | ukr |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Ukrajinski jezik (ukr. украї́нська мо́ва, ukrayins'ka mova; ISO 639-3: ukr) je po broju govornika drugi slavenski jezik i pripada skupini istočnoslavenskih jezika. Njime se zna služiti između 47 i 60 milijuna ljudi širom svijeta. Ukrajinski jezik je službeni jezik Ukrajine i često se njime može sporazumjeti u svim postsovjetskim državama i istočnoj Poljskoj.
Govoreći o istočnoslavenskim jezicima, potrebno je naglasiti da se standardni ukrajinski i bjeloruski jezik nešto više razlikuju od ruskog jezika (posebno u izgovoru), prije svega jer pripadaju starijoj Rutenskoj grupi istočnoslavenskih jezika, grupi koja je bila karakteristična za središnji prostor srednjovjekovne Kijevske Rusi. Ukrajinski jezik ima prepoznatljiv i jasan slavenski izgovor.
Stručna istraživanja iz 1934. godine, u Parizu su predstavila ukrajinski jezik kao drugi najljepši u svijetu sudeći prema njegovoj melodičnosti, odmah iz talijanskog. Kada je u pitanju njegova fonetika, vokabular, frazeologija i znanstvena struktura, spada u treći najljepši jezik na svijetu, odmah iza francuskog i perzijskog jezika.[1][2]