Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. |
Valles Marineris sustav je međusobno povezanih kanjona na Marsovu ekvatorskome području, a ime je dobio nakon što ga je snimila letjelica Mariner 9. (1971. – 1972. ). Duži je od 4000 kilometara, širina mu je oko 200 kilometara, a dubina oko 7 kilometara.U središtu se sustava nekoliko kanjona spaja i tvori depresiju dužine 600 km i dubine 9 km.[1][2] Valles Marineris jedan je od najvećih kanjona Sunčeva sustava, a nadmašuju ga samo rasjedne doline Zemljina srednjooceanskoga hrpta.
Valles Marineris nalazi se uz ekvator Marsa, na istočnoj strani regije Tharsis i prostire se gotovo četvrtinom opsega planeta. Kanjonski sustav počinje na zapadu s Labirintom noći (Noctis Labyrinthus); prema istoku su ždrijela Tithonium i Ius, zatim procijepi Melas, Candor i Ophir, pa onda ždrijelo Coprates, zatim procijepi Ganges, Capri i Eos. Napokon završava u području odvodnog kanala s kaotičnim terenom koji završava u slijevu Chryse Planitia.
Neki znanstvenici smatraju da je Valles Marineris velika tektonska pukotina u marsovskoj kori.[3] Većina istraživača slaže se da se kanjon formirao kada se kora zgusnula u regiji Tharsis na zapadu, a potom je proširena erozijom. Pri istočnom rubu rasjeda nalaze se kanali koje je mogla oblikovati voda ili ugljikov dioksid.
Predloženo je i da je to veliki kanal nastao erozijom lave koja je tekla sa strane vulkana Pavonis Monsa. Erozija je igrala značajnu ulogu u formiranju kanjona, a na to ukazuju duboki jarci urezani u zidove kanjona. Na nekim mjestima kanjoni su građeni od gustih sedimentnih nizova koji su se taložili u jezerima koja su prije bila zauzimala kanjone. Kasnije su se ta jezera možda isušila na istoku gdje postoje dokazi o velikim poplavama.[1]
|journal=
(pomoć)
|journal=
(pomoć)