Vatra svetog Ilije

Vatra svetog Ilije, vatra svetog Nikole, Elmova vatra ili vatra svetog Elma (po svetom Elmu, odnosno Erazmu, zaštitniku pomoraca) je gotovo neprekidno slabo do umjereno električno izbijanje u atmosferi praćeno svjetlošću, koje se zapaža na povišenim objektima (gromobranima, vjetruljama, jarbolima, općenito šiljcima i izloženim dijelovima, pa i na krilima i elisama zrakoplova). Pojavljuje se za izraženih grmljavinskih oluja kada je vrlo pojačano električno polje u donjem sloju atmosfere. U hrvatskoj se tradiciji ta pojava vezuje uz svetog Nikolu, zaštitnika pomoraca i putnika, pa se koristi i naziv vatra svetog Nikole (prvi zapis kod Benedikta Kotruljevića u djelu O plovidbi, 1464.). U meteorologiji je u uporabi i naziv vatra svetog Ilije.^[1] "Vatra" svetog Ilije je zapravo plazma niske gustoće i niske temperature. Pojava je posebno poznata mornarima jer se pojavljuje tijekom nevremena na jarbolima brodova. Električnu prirodu pojave prvi je objasnio Benjamin Franklin.

1. ↑ Elmova vatra, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.