Veksilologija, također i zastavoslovlje[1][2][3] ili stjegoslovlje,[4][5] je znanost koja se bavi proučavanjem svih aspekata zastava i njihove upotrebe i spada u grupu pomoćnih povijesnih znanosti. Također se smatra i granom suvremene primijenjene umjetnosti.
Termin veksilologija prvi je upotrijebio 1958. godine dr. Whitney Smith (SAD), autor mnogih knjiga i članaka vezani za tu temu. Riječ je sinteza latinske riječi vexillum i sufiksa -logija što znači "znanost o". Vexillum je označavala poseban tip zastave kojeg su upotrebljvalji rimski legionari u klasničnoj eri Rimskog Carstva.
Veksilologija se prvotno uzimala za poddisciplinu heraldike, iako se i danas javljaju takvi zagovornici, a prema drugima smatrala se granom semiotike (znakoslovlja). Njezina funkcija formalno je definirana u Ustavu FIAV-a (Fédération internationale des associations vexillologiques - Međunarodna federacija veksiloloških udruga) kao "stvaranje i razvoj korpusa znanja o zastavama svih vrsta, njihovih formi i funkcija, te znanstvenih teorija i principa utemeljenih na tom znanju."
Osoba koja se bavi proučavanjem zastava naziva se veksilolog, a osoba koja se bavi dizajniranjem i crtanjem zastava veksilograf.