Vulkanski krater je kružno udubljenje (geološka depresija) nastala kao posljedica vulkanske aktivnosti.[1] U kružnome udubljenju javljaju se otvori iz kojih magma izbija u obliku plinova, lave i drugih materijala. Krater može biti velikih dimenzija i ponekad velike dubine. Njegova širina može iznositi od nekoliko desetina metara do više kilometara, a dubina od nekoliko desetina metara do jednoga kilometra. Eksplozijom razoren vulkanski krater naziva se kaldera. Kaldere su obično široke i do 20 km i na njihovom dnu se obično nalaze mlade vulkanske kupe (Tarso Yega na planinskome masivu Tibesti u Sahari).[2]
Na dnu kratera je grotlo kroz koje rastopljena materija iz astenosfere stiže do vulkanskoga kratera. Grotlo ima izgled vertikalnoga kanala u obliku dimnjaka koji silazi do vulkanskoga rezervoara. U vulkanskome rezervoaru smještena je magma. Vulkanska ognjišta nalaze se na znatnim dubinama u Zemljinoj kori. Sovjetski vulkanolog Georgi Stepanovič Gorškov ustanovio je da se vulkansko ognjište Ključevske Sopke nalazi na dubini 50 – 70 km, da ima promjer od 25 do 35 km, a volumen usijane magme od 20.000 km3.
Vulkansko grotlo može biti ispunjeno stvrdnutom lavom u obliku čepa ili žitkom lavom u obliku lavskoga jezera. Grotlo ispunjeno žitkom lavom imaju vulkani Kilauea na Havajima, Nyiragongo i Nyamuragira u Africi. Položaj grotla je često ekscentričan, odnosno nalazi se uz okomiti zid kratera, a ne u središnjem dijelu dna.[3]