Walther Meissner | |
![]() | |
Rođenje | 16. prosinca 1882. Berlin, Njemačko Carstvo |
---|---|
Smrt | 15. rujna 1974. (91 godina) München, Zapadna Njemačka |
Državljanstvo | Nijemac |
Polje | Fizika |
Institucija | Physikalisch-Technische Bundesanstalt, Berlin Technische Universität München |
Alma mater | Technische Universität München |
Akademski mentor | Max Planck |
Poznat po | Meissnerov učinak Supravodljivost |
Portal o životopisima |
Walther Meissner (Berlin, 16. prosinca 1882. – München, 15. rujna 1974.), njemački fizičar. Studirao strojarstvo, zatim matematiku i fiziku u Berlinu kod Maxa Plancka, radio u Državnom zavodu za fiziku i tehniku u Berlinu. Bavio se fizikom niskih temperatura, te je u razdoblju od 1922. do 1925. konstruirao, kao treći u svijetu, uređaj za ukapljivanje helija. Godine 1933. s njemačkim fizičarom Robertom Ochsenfeldom (1901. – 1993.) otkrio je učinak izbacivanja magnetskih polja iz supravodljivog materijala (Meissner-Ochsenfeldov učinak ili Meissnerov učinak) na temperaturama nižima od kritične, na kojima se supravodljivost pojavljuje. Godine 1965. osnovao je Središnji institut u Garchingu, koji od 1982. nosi njegovo ime.[1]